Lagao je, grade

35

I tako su neko vrijeme stajali na sred stana i uživali u poljupcima.

"Hoćeš sjesti?" Pitao je Julian zadihano.

"Stvarno? Sad me to pitaš?" Nasmijala se Bella podignuvši obrvu.

"Pa da."

"Mogla bih." Sjela je na veliki kauč. Julian je sjeo do nje i pogled odmah prebacio na njene oči.

"Zašto si tako zadihan?"

"Ti si vodila poljubac, ljubavi. Sjećaš se? Nisi mi dala da dišem."

"Zato što te mnooogo volim." Uhvatila ga je za obraze i poljubila u nos, a on je sjedio pored nje u turskom sjedu, kao malo dijete. To je tako slatko izgledalo.

"Osjećam se postiđeno." Julian je spustio glavu.

"Ajde, neka i to od tebe čujem, Draxler."

"Zar si toliko sretna?"

"Da." Klimnula je glavom. "Zašto?"

"Stalno se smiješ. Tako mi se sviđa taj tvoj osmijeh."

"I meni se sviđaš ti." Stidljivo je odgovorila.

"Znam." Nasmijao se.

"I da, sretna sam, jer me ti činiš sretnom."

"Drago mi je to čuti. Stvarno imam najfiniju i najslađu djevojku."

"I ja najslađeg momka." Sjela mu je u krilo i naslonila glavu na njegovo rame.

"Šta misliš, koliko djevojaka poludi kada me vide?"

Annabella se na to pitanje namrštila.

"Milioni sigurno." Dodao je Julian.

"Sve je dobro, dok se drže dalje od tebe."

"Jesi to ljubomorna?"

"A šta ti misliš?"

"Al' si smiješna kad si ljuta, a pogotovo sad kad si ljubomorna."

"To si namjerno rekao samo da ispadnem ljubomorna, zar ne?"

"Možda."

"Koji si ti idiot." Udarila ga je u rame, ne baš nježno.

"Vi Neuerovi ste jaki."

"Znamo."

"Dokle ćeš ostati?"

"Ne znam." Slegnula je ramenima.

DRAXLER P.O.V.

Tada je Julianova mašta proradila, te je desnu ruku spustio na Bellinu pozadinu. Streljala ga je pogledom.

"Slomit ću ti ruku, Draxler." Nasmijala se Bella kao i on.

Odlučio je da ju malo zeza i upravlja njome, što mu se izuzetno svidjelo.

"Sad si moja djevojka. Imam pravo."

"Nemaš."

"Imam."

"Ne, nemaš." Ustala je iz njegovog krila. Krenuo je za njom, te ju je zagrlio s leđa.

"Hoćeš da vidiš?" Šapnuo joj je na uho. Njena koža se naježila, na šta se Julian nasmiješio.

Ovakva slična scena je bila i na Thomasovom rođendanu. Julian je Bellu počeo shvatati kao svoje vlasništvo s kojim može raditi šta hoće. Želi da vidi koliko daleko može ići sa svojim bahatim ponašanjem, koje on ne smatra bahatim. Za njega je to "igranje na sigurno". No, da li će to "igranje na sigurno" stvarno biti sigurno?