Lagao je, grade

30

-sutra mi počinje škola..ne želiiim!!😫😫

...

Svanulo je divno septembarsko jutro. Annabella je sjedila spremna na krevetu. Iščekivala je Draxlera koji bi trebao svaki čas doći, jer je 9:55.

Annabella je zadnji put pogledala na sat prije nego što je čula auto. Polako je izašla iz sobe i nečujno sišla niz stepenice, iako nosi gležnjače na petu. Polako je otvorila vrata i izašla. Sreća pa Manuel još spava.

"Tačan si."

"Ne volim kad dame čekaju."

"Uff, jao.." Prevrnula je očima i sjela na suvozačevo mjesto.

"Gdje idemo?" Pitala je kada su krenuli.

"Opusti se i uživaj." Namignuo joj je.

Pustio je neku laganu muziku. Povremeno bi i tiho zapjevao. Belli je postalo vruće, pa je skinula jaknu i prebacila ju preko sjedišta.

Baš tada su došli u saobraćajnu gužvu.

"Jao, Bože. Sada nigdje nećemo stići."

"Ljepotice, opusti se. Imamo čitav dan, samo za nas dvoje." Spustio je svoju ruku na njenu.

Bila je tako topla i nježna. Bella nije vjerovala da je ovaj čovjek pored nje Draxler. Totalno se drugačije ponaša. Promijenio se.

"Ruka ti je tako mala." Nasmijao se.

"Hvala?" Zbunjeno se nasmijala. "A gdje idemo?"

"Bezveze pitaš. Neću ti reći." Osmijehnuo se.

"A daaj, Draxleeer..." Pobunila se.

"Šta da ti dam, lijepa? Sebe sam ti već dao i ovu ljubav."

"Ispada da si moj?" Pitala je.

"Naravno. Samo tvoj. Druge neka se slobodno odmaknu. Imam najbolju djevojku na svijetu."

Bella se nasmiješila kada je rekao ono "najbolju djevojku".
Malo se zacrvenila.

"Dragi crveni obrazi." Poljubio joj je ruku.

"Daj, šuti." Okrenula je glavu.

"Slatka si kad se zacrveniš." Pogledao ju je Julian s osmijehom.

"Šuti. Tako se crvenim još više."

"Evo, prestajem." Nasmijao se i pokrenuo auto, jer se saobraćaj počeo micati.

"Konačno." Rekli su isto vrijeme, te se nasmijali.

Julian nije micao svoju desnu ruku s njene. Ni Bella ju nije željela pomaknuti.

"Je l' ti sad srce na mjestu, Neuerova?" Glasić ju je pitao podrugljivo.

Bella je prevrnula očima.

"Šuti." Promrmljala je za sebe.

Otišli su u "Shwarzreiter tagesbar & restaurant". Zaista predivno mjesto za sve obroke, a i dobar provod.

"Bila sam ovdje s Manuelom. Fakat je predivno mjesto." Bella je sjela na stolicu.

"Znam i ja šta valja, lijepa." Namignuo joj je.

"Jašta."

"Šta bi to trebalo značiti?" Nasmijao se.

"Skontaj sam, Draxler."

"Zašto me oslovljavaš sa Draxler?"

"Može mi se." Slegnula je ramenima.

"U vezi smo. Zovi me imenom."