ANNABELLA P.O.V.
Reprezentativna pauza je počela, a s tim i Annabellin posao. Puno rada, umora i stresa. Stresa? Zbog pregleda igrača? Ne. Samo zbog Draxlera. Prije ili kasnije, morat će se sresti i ona je to znala. *citat nije moj☺️*
DRAXLER P.O.V.
Dok je čekao svoj red na pregled tačnije svog doktora, sjedio je na crnoj kožnoj stolici i okretao se kao malo dijete.
"Daj Jule, prestani." Dobaci mu Goretzka, koji je ležao. "Meni se zavrtilo u glavi gledajući te."
Tada je Draxler začuo odzvanjanje štikli, a uskoro i smijeh. Poznati smijeh. Tada je u ordinaciju ušetala Bella. Vjerovatno ljepša nego ikad. Bila je predivna.
Crne hlače, koje su isticale njene obline i obična, jednostavna bijela majica. Njena duga plava kosa, koju je prije milovao i uz koju se znao buditi, je bila svezana u rep.
Sve to je upotpunio široki, blistavi osmijeh koji je krasio njeno lice.
ANNABELLA P.O.V.
"Izvinite što kasnim, gospodine Weber. Usput sam srela Silviu, pa smo se zapričale." Rekla je i obukla svoj bijeli mantil.
"Omladina. Uredu. No, nećemo da se to ponovi." Osmijehnuo je.
"Okej." Klimnula je glavom. "Koji igrač ide meni?"
"Ti možeš uzeti Draxlera ili čekati sljedećeg ili Silvia može uzeti Draxlera."
"Uredu."
"Uff." Rekla je Silvia odjednom i uhvatila se za glavu. "Zaboravila sam neke papire u autu, a jako su mi bitni." Napravila je neku čudnu facu i napustila ordinaciju.
"Da Draxler ne bi sjedio bezveze, preuzmi ga, Bella."
"Kako vi kažete. Je li radio ikakve testove prije nego što sam došla?"
"Ne." Weber je odmahnuo glavom.
"Okej." Duboko je uzdahnula. "Znaš šta trebaš." Rekla je obrativši se Draxleru.
"Naravno." Draxler je prvo stao na vagu.
"72. Zanimljivo."
"Zašto?"
"Nisi se udebljao ni grama."
"Potrudit ću se."
"Najmanje 3 kilograma. Dođi do 75 i dalje razmišljaj i pazi na ishranu."
"Važi." Klimnuo je glavom.
Tada je skinuo majicu, te mu je Bella izmjerila raspon ruku. *fakat ne znam pravi naziv za to* Bella ga je mahinalno odmjerila.
"Prestani!" Pomislila je.
"Gotovo. Sad visina."
Draxler je stao na mjesto gdje se mjeri visina.
"Malo podigni glavu." Bella ga je uhvatila za bradu i ispravila mu glavu. "E tako."
Tada se Bella prigušeno nasmijala.
"Šta je bilo?"
"187."
"Nisam narastao?"
"Ma jok."
"Čovječe." Nasmijao se.
"Ostao si isti. Sve je kao prije."
*s razlogom naglašeno*
"Hmm, da li je sve kao prije?" Dobaci joj glasić.
YOU ARE READING
Lagao je, grade
Fanfiction"Ona je odabrala da zaboravlja, a meni je ostalo da pamtim." -Besmrtno slovo -Started: 19.11.'17 -Ended: 27.03.'18 [prva sezona] -Started: 30.3.'18 -Ended: 15.7.'18 [druga sezona] #10 in fanfiction (25.12.'17.) #9 in fanfiction (26.12.'17) #6 in fa...
