Lagao je, grade

33

Krenuli su prema najbližoj bolnici.

"Gospodine Weber, hoće li Manu biti dobro?"

"Ne brinite se, gospođice Neuer." Blago se osmijehnuo. "Kolega, kakvo je stanje?"

"Još uvijek je u nesvijesti, a puls je stabilan."

"Masku nećemo skidati dok ne dođemo u bolnicu."

"Uredu."

"Jak si ti, Manu." Bella je tiho rekla stežući njegovu šaku.

Za 10-ak minuta su stigli do bolnice. Na nosilima su ga unijeli unutra. Bellu su rekli da sačeka u čekaonici.

Sjela je na stolicu i položila glavu u šake. Puhnula je. Kad je vidjela Manuela kako nepomično leži, zaboravila je na sve drugo. Čak i na njihovu svađu.

(...)

Nakon sat vremena, gospodin Weber je izašao iz sobe zajedno sa doktorom. Bella je odmah ustala i prišla im.

"Doktore, kako je Manu?" Pitala je zabrinuto, čovjeka u bijelom mantilu.

"Gospođice, gospodin Manuel je uredu. Dehidrirao je, pa se zato i onesvijestio."

"Kada će moći kući?"

"Došao je svijesti, pa smo mu dali infuziju. Trenutno spava. Kada infuzija isteče, moći će kući."

"Hvala, doktore."

"Nema na čemu, gospođice. Ugodna večer." Osmijehnuo se i otišao niz hodnik.

Annabelli je zazvonio mobitel.

"Halo."

"Bella, šta se dešava? Gdje je Manu? Je li dobro?" Aleksandra je paničarila.

"Aleksandra, opusti se."

"Kako da se opustim? Manu se onesvijestio."

"U bolnici je. Sada je dobro. Na infuziji je."

"Šta mu je bilo?"

"Onesvijestio se zbog dehidracije."

"O, moj Bože."

"Najbitnije je da je on dobro."

"Kada će izaći iz bolnice?"

"Kada infuzija bude gotova."

"Aha."

"Ko je pobijedio?"

"Neriješen rezultat. Nula-nula."

"Dobro je i to."

"Jeste. Izvini na smetnji. Čujemo se, Bella."

"Ma ne smetaš. Čujemo se, draga." Osmijehnula se.

Spremila je mobitel u džep i čekala da Manuel konačno izađe iz bolničke sobe.

Vrata bolničke sobe su se ubrzo otvorila, te su iz sobe izašli gdin. Weber i Manuel. Gdin. Weber je Manuelovu ruku prebacio preko svog ramena, jer je Manuel još uvijek slab.

Belli je srce zaigralo, kao i veliki osmijeh na licu. Za par sekundi se nacrtala ispred njih.

"Manu."

Manuel se osmijehnuo kada ju je vidio.

"Bellice."

Zagrlila ga je oko struka. Osjetila je kako joj, još uvijek slabih ruku, uzvraća zagrljaj.