"Ona je odabrala da zaboravlja, a meni je ostalo da pamtim."
-Besmrtno slovo
-Started: 19.11.'17
-Ended: 27.03.'18 [prva sezona]
-Started: 30.3.'18
-Ended: 15.7.'18 [druga sezona]
#10 in fanfiction (25.12.'17.)
#9 in fanfiction (26.12.'17)
#6 in fa...
Manuel je uspio otvoriti vrata Annabelline sobe. No, nije ju tamo zatekao. Uhvatio se za glavu, a onda lupio šakom u zid.
"Gdje bi mogla otići?" Pomislio je.
"Jao, Bella." Promrmljao je. Uzeo je mobitel i okrenuo njen broj.
ANNABELLA P.O.V.
"Zvoni ti mobitel." Reče Draxler.
"Neka zvoni." Bella je slegnula ramenima. Njen mobitel je ubrzo prestao zvoniti, pa je nakon par trenutaka ponovo zazvonio. I tako otprilike 10 puta. Bella nije htjela da se javi.
Poražavajuća činjenica je to da je Manuel po PRVI put u život digao ruku na Annabellu, koja mu je još i sestra.
Znali su se ponekad žestoko posvađati, ali nikad nije došlo do nečeg ovakvog.
"Jesi ok?" Draxler je prešao rukom preko njenih leđa.
"Biću." Klimnula je glavom.
"Ostani ovdje koliko god želiš. Ne smeta mi."
"Hvala, ljubavi." Ušuškala se u njegov zagrljaj. *DOSLOVNO😍*
"Nema na čemu." Osmijehnuo se, dok je Bella odmarala glavu na njegovom ramenu.
"Imamo slobodan dan i jako je dosadno. Želiš li da izađemo?"
"Ne bih. Želim biti ovdje s tobom."
"Uredu. Kako želite, moja damo." Nasmijao se što je i Bellu natjeralo da se nasmije.
"Meni je čitava sedmica slobodna, bez fakulteta i svog tog stresa."
"Ima stadion." Dodao je Draxler.
"Znam. Preživjet ću."
"Sigurno hoćeš. Jaka si ti."
"Hvala. Tako se sigurno osjećam u tvom zagrljaju."
"To mi je i namjera, ljepotice."
(...)
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
