Budim se polako, u srcu mi je neka neobjašnjiva sreća i radost. Sklopim oči i vidim njegovo lice. Zadrhti mi tijelo od sreće kada se sjetim poljupca s Markom. Možda on to ne zna, ali to mi je prvi poljubac u životu. Prvi put da sam nekome dopustila da mi priđe tako blizu.
Ulazi sestra u sobu i viče :
- Ustaj, lijenčino, idemo na kavu negdje van!
Lijep je i sunčan dan da bih ga provodila u svoja četiri zida. Ustajem s osmijehom na licu. Noge me užasno bole od sinoćnjeg stajanja i plesanja jer prvi put sam jučer obula štikle i to je odradilo svoje. Ali ništa nije moglo da mi uskrati osmijeh na licu. Bila sam sretna, a na samu pomisao na muškarca s kojim sam provela noć, duša mi zaigra od veselja.
- Oho, što se to dešava, sestro? Nešto si dobro spavala ili si možda nekoga sanjala?
- Šuti, Ana, čut će te roditelji, sramota me je.
- Mah, o čemu ti pričaš? Kakva sramota, nisi u srednjem vijeku! Opusti se i uživaj. Budi sretna, zaslužila si.
Zagrlila sam sestru jer je ona jedino znala sve što prolazim. Svaki moj neuspjeh ili uspjeh s njom je bio proslavljen.
Dok smo sjedili na kavi nisam ni stigla naručiti svoje najdraže piće kada mi je stigla poruka:
Hej, ljepoto, što radiš danas? Ja mislim na tebe i mnogo mi nedostaješ.
Tvoj Marko
Čim pročitam poruku, ostajem bez daha. Odakle njemu moj broj mobitela? Tko mu ga je dao? Ja sigurno nisam.
- Hej, što si se zamislila, tko ti to šalje poruku?
- Ana, tko je dao moj broj onom liku s kojim sam plesala? Molim te, reci mi.
- Slušaj draga, tvoj broj je on tražio pa mu ga je Dario poslao. Nemoj praviti paniku, uzvrati mu. Mnogo je dobar čovjek, vjeruj mi. Ti mu nikada ne bih poslala broj, a Marko ga je žarko želio, pa je naš brat u dobre svrhe dao da se čuješ s njim i da osmijeh krasi tvoje lice. A sada mu uzvrati na poruku što je napisao.
Pročitam poruku naglas i zacrvenim se od neugode.
- Hajde, napiši mu:
Hej, evo tu sam sa sestrom na kavi. Mislim i ja na tebe. Čak sam te i sanjala. Ti si razlog mog današnjeg osmijeha.
Anita
- Ali, seko, zar nije to sve malo prebrzo? Bojim se. Što ako mi se naruga kao svi drugi? I ostavi me... Znaš da to neću podnijeti.
- Hajde, pošalji mu poruku. Nećemo misliti o lošim stvarima, ok?
Pošaljem ju... i već sam crvena u licu kao sam vrag ... Ne mogu smiriti ovo luđačko srce koje kuca kao nenormalno .
Tek što sam se smirila stiže nova poruka:
Želio bih da se vidimo, ljepoto. Je li postoji mogućnost da nas dvoje idemo na kavu bez svjedoka?
Marko
- O živote, što ću sada? Ana, spasi me! Kako da s njim izađem na kavu? On je tako lijep, a ja izgledam kao ružno pače!
- Sestro, stani, ne pričaj gluposti. Ti si jedna predivna duša. Ti si velika osoba s još većim srcem. Ne budi stroga prema sebi. Ako ti bude ljubav uzvraćena voli, pleši, igraj se.
- Misliš da sam spremna za prvi izlazak na spoj?
- Ja vjerujem u tebe, vjeruj i ti. Predivna si, sestro.
Napišem ovako:
Ako si još tu, i nije ti dosadilo čekanje jednog ružnog pačeta, možemo na kavu. Reci kada i gdje. Dovest će me brat.
Anita
Pošaljem poruku... Stisnem mobitel kao zadnju nadu spasa. Možda mi se javi. Ako ne, znat ću da sam na krivom putu.
- Seko, idi plati račun. Ja bih doma, molim te.
- Sve je plaćeno, možemo doma.
Čim sam stigla u sobu, stiže i njegova poruka:
Ljepoto, ti si predivna. Jedva čekam da te vidim. Nedostaješ mi. Želio bih da si sada sa mnom.
Tvoj Marko
P.S. Dolazim ja po tebe. Budi spremna u 10 sati navečer...
Uzimam mobitel i pošaljem:
Ok... Vidimo se...
Duša mi je bila pod emocijama i nisam mogla drugačije reagirati. Mislim da sam zaljubljena. A kako ću to preživjeti kada je Marko savršen i predivan muškarac??
