Dok čekam njenu poruku, prolazi dan, sve prolazi, a ja sam kao na iglama. Hoće li se javiti, hoće li mi produžiti život? Tako mi je potrebna da ni disati više ne mogu. Boli me duša, srce mi je slomljeno. Moja Anita, molim te, javi se.
Idem do kafića, ovdje sam zatvoren u četiri zida i ne pomaže mi ništa. Mobitel mi zvoni. Tko sada zove u ova doba? Najradije se ne bih ni javio, ali ako je hitno onda ću se ubiti zašto se nisam javio.
- Halo, vi ste? - javljam se.
- Ej, Marko, ovdje Dario, možemo li se naći? Trebam te.
Dario? Brat od Anite, što on mene zove? Da joj se nešto nije desilo? Ubrzavaju mi otkucaji srca. Stanem, jer nisam imao snage voziti.
- Je li sve u redu s Anitom? Molim te, reci mi, druže.
- Sve polako sjeda na svoje mjesto. Ne brini se, imam važan zadatak koji moram ispoštovati. Moramo se vidjeti. Gdje da se nađemo?
Bože, izludjet ću od ovoga što se dešava! Molim te da je sve dobro...
- Halo, Marko, jesi tu?
- Da, tu sam. Idem u kafić, za pet minuta sam tamo.
- Dogovoreno. Tu sam i ja blizu, vidimo se.
Čim je on prekinuo, stiže poruka od nje. Živa je i dobro je. Sada mogu normalno disati. Bože, hvala ti.
Otvaram poruku, a u njoj stoje riječi kao najveće blago :
Marko, od danas smo prijatelji, ne prelazi granicu ako nisi siguran u svoju ljubav prema meni, molim te. Ima jedno pismo, pismo za nas dvoje. Kada ga pročitaš javi mi se, molim te. Ne zaboravi me.
Anita
Počinjem plakati, da me netko vidi rekao bi da sam kao curica, ali što me briga. Ona mi se javila, ima nade za nas dvoje. Molim te, molim te, Bože, daj mi snage da preživim ovaj dan.
Ne znam ni kako sam vozio od sreće kada sam vidio njenu poruku. Još da preživim ovo što mi njen brat ima za reći i mogu poletjeli od sreće.
- Hej, druže, stigao si. Hajdemo ovdje sjesti, tu nam nitko neće smetati.
- Čuj Marko, znam, možda sam bio strog prema tebi, možda sam te i previše 'ubio' batinama, ali da znaš da mi nije žao. Za osmijeh moje sestre sam spreman na sve, pa čak i umrijeti, toliko je volim. Tu sam jer me ona poslala. Poslala me da ti donesem ovo pismo. Ti si njen izbor, ako je voliš, voli je zauvijek, ako je ne voliš, odmakni se od nje. Ne stvaraj bol i nadu u njenom srcu, dogovoreno? Razumiješ me?
- Dario, mi smo oduvijek bili drugovi. Iskren sam prema tebi, volim tvoju sestru koliko dišem. Ona je u svakom centimetru moga tijela, bez nje ne mogu.
- Imaš moj blagoslov. Usreći je, molim te. Ona me poslala da ti donesem ovo pismo. Kada ga pročitaš čekati će tvoj odgovor. Sretno ti bilo. I molim te, nemoj dopustiti da suze lije za ljubav, tvoju ljubav.
Rukovali smo se. On je otišao, a ja sam otišao natrag u svoj stan. Usput sam joj napisao poruku :
Hvala ti. Čujemo se uskoro jedina moja. Volim te.
Tvoj Marko.
Kada sam stigao doma, uzeo sam bocu vina i otvorio njeno pismo. Pismo napisano u obliku pjesme koja me slomila. Pjesma je glasila ovako:
Pjesma za nas dvoje
Otkada sam te upoznala
Radost si mi uzeo
Tugu si mi poklonio
Suze na mom licu,
Ti si ih stvorio.
Ja naivna i glupa
Voljela sam te
Svim srcem svojim
Vjerovala sam u nas dvoje.
Nisi imao isti san
Prevario si me s njom
Najboljom prijateljicom
Nisi ni tada mario za suze moje
Nisi mi slomio samo srce
I dušu si mi oduzeo tada
Poželjela sam da me nema
Da ne dišem više
Poželjela sam da me crna zemlja proguta
Ali sudbina je moja bila zapisana drugačije
Bog je želio da ti i ja budemo jedno
Da naša ljubav pobijedi
Nisam mu vjerovala
Jer zašto bi se meni
Sudbina nasmiješila?
Zavoljela sam te mnogo
Više nego život svoj
Samo za tebe disati sam željela
I danas dišem samo zbog tebe
Je li tvoje srce samo moje,
Hoćeš mi ikada priznati to?
Je li znaš da se opet rodim
Samo za tebe disati bih željela?
Što ćemo ljubavi moja?
Je li postoji sreća za nas?
Hoćemo li ikada ti i ja biti mi?
Hoće li život pružiti nam
Još jednu šansu?
Da budem tvoja, da ti budeš moj...
Volim te, boli me ova ljubav
Boli jer nisi pored mene.
Voljet ću te zauvijek
I biti tvoja, samo tvoja
Dok nas smrt ne rastavi
Zapamti to.
Tvoja Anita
Počeo sam plakati i smijati se u isto vrijeme. Počeo sam razbijati stvari po sobi, razmišljajući koji sam ja gad kada sam toj divnoj djevojci samo tugu poklanjao umjesto ljubav koju je zaslužila. Ona je sada jača od mene i opet mi vjeruje, a ja sam za sve kriv. Ona mi oprašta i želi me zauvijek, a ja sam nju budala želio za jednu noć. Srce mi od sreće počne kucati. Ona je još uvijek moja, ona je stalno bila moja. Pružila mi je lekciju života, željela je da bude sigurna jesam li za nju stvoren.
Zovem je, ne mogu više čekati ni sekunde. A kada se javi na mobitel, kada joj čujem glas, znam da je kocka bačena. Znam da ćemo zauvijek biti skupa i znam da ću samo s njom imati djecu.
- Marko, jesi pročitao našu pjesmu? Mnogo je tužna, zar ne? - pita me glasom punim strepnje jer želi biti sigurna da je na pravom putu.
- Da, jesam, želim te vidjeti. Želim te odmah vidjeti, molim te, nemoj me odbiti! I onaj novi tvoj dečko...
- Stani, Marko, to mi je najbolji prijatelj, on ima obitelj, ženu i djecu. Nikada nisam ni jednoga muškarca imala pokraj sebe. Ti si bio jedan i jedini, a tako je i ostalo, jer ja kada volim, volim zauvijek. Samo tako znam voljeti.
- Najdraža moja, moramo se odmah vidjeti! Molim te, nemoj me odbiti! Godinama sam čekao ovaj trenutak i želim ga više čekati. Želim da smo skupa, molim te.
- Brzo ce dan, Marko, vidimo se ujutro. Ne idem nigdje, tu sam sada i zauvijek.
- Ne, ne mogu dočekati sutra, moramo se vidjeti danas!
- Polako vozi, molim te.
Kao da je osjetila da nam sudbina sprema još jedan test, test koji moramo proći skupa da bi naša ljubav opstala. Da sam samo znao što me čeka, poslušao bih je. Ali sudbinu ne možemo promijeniti, zar ne?
