Uz njega sam, želim svaki trenutak provoditi s njime. Volim ga svim srcem, želim da se probudi, želim da otvori oči, ništa drugo od Boga ne tražim. Samo da on diše sa mnom i bude uz mene.
Opet moje srce sklapa stihove za njega, opet mu želim reći kroz stihove koliko mi znači. Moja ljubav, moje sve najbolje što imam u životu...
Diši, molim te
Diši, molim te,
Jer ja trebam te
Nemoj me napustiti
Budi uz mene tu.
Diši, molim te
Jer ti si moje sve
Tvoja ljubav treba samo meni
Za nju dišem i ja s tobom.
Diši, molim te
Nemoj od mene otići
Budi tu jer srce moje zove te,
A duša moja voli te.
Diši, molim te
Nemoj nikada otići
Molim te, ostani
Ostani uz mene, ljubavi
Diši, molim te
Vidiš da ja živim za tebe
Diši, moje sve
Diši, živote moj
Moje sve najbolje u životu.
Držim ga za ruku, želim da osjeti moj dodir, kada otvori oči želim da vidi da sam uz njega.
Molim te, daj mi znak da dišeš za nas. Nemoj me ostaviti samu, ne sada kada sam sigurna da želim s tobom provesti cijeli svoj život. Molim te, diši za nas, za našu obitelj koju ćemo imati, za našu djecu koja će jednoga dana doći na svijet. Samo s tobom želim stvoriti obitelj. Ako tebe nema, ne želim ni ja disati, želim biti tamo gdje si ti. Hajde, budi se, u svim oblicima ću te voljeti i nikada te više neću ostaviti samog. Samo diši, molim te, jedini moj.
***
Gdje sam? Zašto sam paraliziran? Zašto ne mogu otvoriti oči? Moja Anita je ovdje, priča mi, a ja ne mogu reći ni riječ. Ne znam što se dešava, ali trudim se svim silama da joj dam znak da sam živ i da dišem samo za nju, samo za nas.
Čujem je, govori mi neku veoma lijepu pjesmu. Znam da ju je ona napisala, ona ima taj dar pisanja. Piše samo za mene i zbog mene, za nas. Ali neću joj dozvoliti da još suza prolije za mene, usrećit ću je, probuditi se iz ovog košmara. Moja Anita, dajem sve od sebe, osjeti barem malo moj stisak, molim te. Živ sam, vidi, pogledaj gore, digni glavu gore, ljubavi i vidjet ćeš da imam otvorene oči. Živ sam i dižem samo zbog tebe, samo zbog nas. Pokušam još jednom, stisnem njenu ruku i ona napokon osjeti moj dodir. Pogled diže gore, a kada vidi moje otvorene oči... skoči sa stolice i zove liječnika.
Moja majka uleti u sobu kao tornado i mislim da je sada radosna kao onoga dana kada me donijela na svijet jer ipak sam ja njen sin, i to jedini. Dolazi medicinska sestra, dolaze doktori, ali moja majka se ne pomjera. Koja je to lavica, ni trepnula nije.
- Vaš sin je izvan životne opasnosti, gospođo. Možete nas sada ostaviti da radimo svoj posao - obratio se liječnik majci.
Ona je pustila suzu od sreće i otišla iz sobe. Željela je potvrdu da sam dobro, to je dobila. Mogla je disati punim plućima bez straha.
- Molim... vode... - nekako sam izustio, a doktor je bio sretan jer je vidio da mogu pričati.
Bio sam žedan, jako žedan.
- Sestro, donesite mu vodu, ali samo par kapi smije popiti. Vi budite s njim, a ja idem prenijeti novosti njegovoj obitelji.
- Dogovoreno. Kako je pacijent, doktore? - upita ona.
- Desilo se neko čudo s njime, svi nalazi pokazuju da je odlično. To ne znam ni ja objasniti, osim da je ljubav one djevojke prema njemu uspjela sve pobijediti. To nećemo nikada saznati, postat će medicinsko čudo.
A ja sam znao, ona je moje čudo. Zbog nje sam ustao iz mrtvih, zbog njene ljubavi ću sve napraviti. Ona je moja i dok ona diše disat ću i ja istim ritmom prateći nju, moju Anitu.
