Što ako me prevari, ako se poigrava sa mnom i s mojim osjećajima? Nadam se da će doći. Da neće kasniti. Da neće odustati.
- Sestro! - vičem jer me ne čuje. - Bože, što ću odjenuti? Ni jedna kombinacija mi ne stoji! Ja ću da poludim!
- Gdje gori? - pojavi se Ana s osmijehom na licu.
- Što da odjenem? Ništa mi dobro ne stoji, izgledam kao hamburger u svemu što oblačim! Moram biti lijepa, kada je on savršen.
- Vidi, čula sam od Darija da on voli narančastu boju. A da probaš onu haljinu što si je ljetos kupila, a nikada ju nisi nosila? Stajat će ti savršeno.
- Ali, probala sam ju. Ne sviđa mi se. Dojke samo što ne iskoče van.
- Joj, ludo moja, prestani se mučiti. Savršena si. Znaš kako pjeva Kitić - Kilo dole, kilo gore. Hajde, oblači je sada, za petnaest minuta dolazi Marko. On je točan kao sat.
Pokrenula sam se, uzela haljinu i poslušala Anu. Kada sam ju odjenula bila je savršena i predivna. Samo mi je smetalo što je dekolte bio na izvolite.
Kada sam izašla iz kupaonice, sestra je bila oduševljena. Ne znam je l' zato što mi je sestra ili sam stvarno savršeno izgledala. Ali odustala sam od bilo kakve rasprave jer znam da moja ne bi bila zadnja. Samo sam joj šapnula :
- Hvala ti.
- Sve za tebe, znaš to.
Taman sam bila gotova kada se tata pojavio u sobi da mi kaže da me traži neki mladić po imenu Marko. Sva sam se ukočila od nelagode. Htjela sam odustati, ali mi Ana to nije dopustila.
- Evo, tata, idem.
Izašla sam iz sobe kao da idem na ratište, a ne na večeru ili ručak, kako god se to zvalo. Imala sam tremu.
Izlazim i molim se da se ne osramotim. Da on ne primijeti da sam živčana.
Čim sam ušla u sobu gdje me on čekao, on ustane i samo me promatra. Kako bih samo voljela znati o čemu razmišlja. Fascinirana sam s njime. Kako može netko biti tako savršen, nikada nisam shvaćala. Približi mi se preblizu i šapne :
- Predivno izgledaš, hvala ti što si pristala izaći sa mnom.
Kako bih došla k sebi kažem mu :
- Idemo.
A on nadoda:
- Nemojte je čekati. Danas ću staviti cijeli svijet na njen dlan.
Bože, o čemu on priča? Kako bih ga sada rado udarila da ne bude toliko samouvjeren!
Izlazimo, a vani čeka ni manje ni više nego limuzina! Ne razumijem što se dešava s ovim čovjekom. Mi nismo imali ni obični auto. Osim brata, on je bio kao naš vozač, iako bi nas uvjeravao da to drage volje radi jer smo obitelj, a ona se treba držati skupa.
Dok smo se vozili u tom čudu, on je bio pokraj mene. Osjetila sam njegov opijajući miris. Miriše posebno. Ima sigurno neki skupi parfem, a ne kao ja. Mi smo dva različita svijeta.
Dok tako moje misli putuju on me trgne i kaže mi da smo upravo stigli u restoran. Izlazi iz auta i dođe mi otvoriti vrata uz riječi:
- Izvoli, ljepoto moja, stigli smo...
Koliko sam ga u tom trenu htjela ubiti riječima, toliko mi je prijala njegova pažnja i osjećala sam se kao princeza. Prvi put sam bila nekome bitna. Netko je pazio na mene. A možda me i volio.
- O čemu razmišlja moja ljepota? - čujem ga kako mi se obraća s osmijehom na licu.
Htjedoh mu reći da nisam njegova, ali je glupo srce kucalo kao ludo u njegovoj blizini, pa sam pregrizla jezik i samo rekla :
- O tome kako mi je prvi put da sam izašla u restoran s muškom osobom. I na žurci jučer sam prvi put osjetila kakav je bio zapravo polj... i zastanem, ugrizem se za jezik.
- Molim? Što si rekla? Reci još jednom.
- Ne mogu, oprosti, zaboravi. Nije ništa bitno - odgovorim dok mu gore obrazi od neugode.
- Idemo - reče mi.
- Kamo? Pa tek smo stigli! Zar se nismo dogovorili...
On me već vuče za ruku i vodi me negdje, iako ni sama ne znam gdje. Koji je to manijak! Gdje me vodi?
Uvuče me u sobu i počinje me ljubiti kao luđak, kao da sam ju ja zadnja slamka spasa. Ljubi me nježno i šapuće mi:
- Ljepotice, mmmm... Tako si savršena. I ta haljina na tebi, dojke kao dvije zrele i slatke jabuke koje želim maziti i ljubiti... Tako mi trebaš. Malena... tako si savršena... tako ćeš zauvijek biti moja...
Odmaknem ga od sebe.
- Hej, što ti umišljaš? Da sam ti ja za samo za jednu noć? Čovječe, ja sam za cijeli život! Pusti te igrice s kojima imaš svaku u svome krevetu!
Pokupim se i odem iz tog svijeta, nije to za mene...