Nalazim se pred njenom kućom. Imam pozitivan strah. Što ako me odbije? Onda će srušiti sav moj svijet. A ja ju tako želim imati kraj sebe! Onako bucmastu zagrliti je i poljubiti da joj se u licu vidi nelagoda i da se zacrveni kao da je djevojka, a ne već žena u najboljim godinama. I to moja žena.
Napokon, pozvonio sam na vrata i, kunem se životom, kao da je anđeo sišao na zemlju, toliko je bila predivna. Ona crna haljina isticala joj je svaki dio njenog savršenog tijela. Jedva sam se suzdržavao da ne počinim zločin i ukradem ju zauvijek.
- Spremna sam, nisi se valjda pokajao?
Bio bih retardiran kada bih se pokajao. Svi će mi pozavidjeti na ovoj ljepotici.
- Idemo, spreman sam, a ti si predivna.
Kad smo stigli u restoran, kao pravi džentlmen, ponudio sam joj da sjedne, a potom sam sjeo nasuprot nje. Gledao sam je i u njenim očima vidio svu ljubav ovoga svijeta koja je bila ona sama.
Volio sam tu djevojku. Zaljubio sam se u nju.
Kada sam joj namjerno dodirnuo ruku nije ju izvlačila iz moje. Bila je spremna na mene.
- Čuj, Anita srećo moja. Ne znam što se dešava sa mnom, ali prvi puta osjećam da sam iskreno zaljubljen. Ti znaš da sam stariji od tebe sedam godina, ali moraš znati da te nikada neću rastužiti i nikada neću potražiti drugu ženu osim tebe. Mnogo mi se sviđaš i zaista želim da pristaneš biti moja djevojka. Imao sam puno žena u svome životu, ali nadam se da ćeš ti biti meni jednoga dana žena i majka naše djece. Molim te, ne odbijaj me odmah. Pokušajmo, želim da uspijemo. Molim te...
- Ne znam što da ti kažem, Marko. Osjećam nešto prema tebi, istina je. Ali da bih ti pružila priliku, ne smiješ me iznevjeriti. Nemoj mi nikada dati razlog da se pokajem u tvoju ljubav. Molim te, Marko, želim da se prvi puta u životu osjećam voljeno. Želim osjećati da negdje pripadam i vjerovati da je tvoj zagrljaj to mjesto. Ja ti ne tražim poklone, ne tražim slavu ni moć. Meni je sasvim dovoljno da si tu uz mene, da me voliš.
- Pristaješ li biti moja djevojka? - upitam ju ponovo i zadržavam glas. - Molim te, pristani, čedo moje...
- Čuj, želim da budem tvoja djevojka, da. No, ako me jednom iznevjeriš, znaj, nikada više ti i ja. Nikada više nas dvoje nećemo biti mi.
- Onda, od sada smo skupa? - ne skidam osmijeh s lica i pitam je.
- Aha, jesmo.
Mnogo sam sretan a vidim da je i ona jer spušta glavu a vidim da su joj se obrazi zacrvenjeli. Bilo joj je nezgodno.
Dižem se iz stolice, dođe tik do nje, podignem joj glavu i kažem:
Ljubavi, od danas ćeš samo glavu gore dizati i sreća će te pratiti, obećavam ti. A sada želim uživati u poljupcu sa svojom djevojkom. Smijem, zar ne?
Podigao sam joj glavu, a ona je zatvorila oči i upustila se u moj zagrljaj i poljubac.
Taj poljubac je bio nešto što ćemo oboje pamtiti cijeli život. Naslonila je glavu na moje rame i prvi put sam bio istinski sretan.
