Danas s nepunih 30 godina još uvijek sam sama. Još mi srce nije luđački zaigralo. Mislila sam da postanem časna sestra. Ta, ruku na srce, svi su me izbjegavali. Nitko nije želio biti sa mnom. Nitko nije želio da mu budem djevojka. Jer ja nisam bila djevojka iz snova. Nisam bila lijepa i vitka kao moja sestra Ana. Željela sam biti voljena, a nisam to bila.
Kada je brat Dario čuo da razmišljam da u samostanu provedem svoj život, malo je reći da je poludio od brige. Od nagovaranja da ne činim gluposti. Da sam mlada i lijepa djevojka i da će on biti uvijek uz mene u svakom trenutku. Da mi neće dopustiti da prokockam svoj život i zatvorim se u samostan sestri karmelićanki u Zagrebu. Kada su čuli da je to moja konačna odluka da želim ići baš tamo, nisu me nikada ostavljali samu. Uvijek je Ana bila tu kraj mene. Ako ne ona, onda Dario. Željela sam da postanem voljena. Osjećala sam da me samo Bog voli. I njemu sam htjela predati cijeli svoj život.
Ni roditelji nisu bili za to. Mama Lucia i tata Stjepan nisu bili oduševljeni kada sam im to rekla. Ali su rekli da će poštovati moju odluku. Nato su Ana i Dario pobjesnjeli na njih. Nema šanse da nađu sestru ostavimo da ide za časnu! Nikada pa ni tada! Bile su svađe po prvi puta otkad znam za sebe. I to neslaganje u obitelji samo zbog mene. Ja sam tražila ljubav, a takvu vrstu ljubavi sam našla u crkvi. Nitko me nije shvaćao. Svi su nešto željeli za mene i moj život. A ja mala sa 150 cm i bucka, nitko me nije želio ni za prijateljicu, a gdje da sam uspjela nekog dečka zainteresirati.
Jedne večeri dok sam tražila i slala mailove u koji samostan pobjeći i gdje će me primiti, pojavi se Ana i reče mi : - Danas izlazimo s našim starijim bratom i nema prigovora, ok?
- Ali... - pokušavam doći do riječi.
Našto me zaustavi i reče : - Nema ali, Anita, idemo svi troje van. Idemo se zabaviti. Kao nekada. Ti si naše najveće blago i ne damo ti da budeš zatvorena u ova četiri zida. Nema šanse, ljepoto. Spremi se. Uskoro izlazimo.
Brat je vozio u Night Club BBS u Zagrebu. Tko bih rekao da će biti takva gužva. Da je toliko ljudi na jednom mjestu. A svi mladi.
Nisam znala kako bih se ponašala. Brat je s nekom brinetom pričao i smijao se. Sestra je s nekim tipom pričala i ne znam koji se vrag desilo u sekundi da me ona ostavi s njim, uz glupu laž da je došao njen dečko. Ona nije ni imala dečka. Mijenjala ih je stalno jer je bila prava zavodnica. A ja sam kraj nje izgledala kao ružno pače. Ostavi me i ona. Bože, što da mu kažem? U pozadini čujem muziku kako svira:
Hajde da ludujemo ove noći
Hajde zaljubi se u moje oči
Tvoje su usne kao čokolada
To mi se dopada...
Kao da lik meni pjeva tu pjesmu i ne skida pogled s mene. Predivan je. Brada daje posebnu notu njegovom izgledu. Izgleda muževno. A ja izgledam kao tele, onako bucka, dok zurim u njega. Kaže da se zove Marko i pita me koje je moje ime. Nekako uspijem izgovoriti da se zovem Anita. On mi tada podari veliki osmijeh i pruža mi ruku da zakoračim i zaplešem s njim.
- Oprosti, ne znam plesati - šapnem mu nesigurnim tonom.
A on još sigurniji u sebe: - Ne brini, naučit ću te, samo mi vjeruj.
- Polako, ali nesigurno, približavam mu se. On lijep i visok, a ja ružna i debela. Ne znam jeste ikada vidjeli takav spoj. Ali on je zapeo za mene i cijelu noć sam bila u njegovom naručju.
Bolje jedan dan da se osjećam voljeno, nego nikada.
Bližio se kraj te noći, te magične noći. Ne znam što se desilo, ali u sekundi su njegove usne bile na mojima. Pa to mi je bio prvi poljubac! Vjerojatno nije znao što čini jer je alkohol učinio svoje. Ali ja sam bila opijena njegovim usnama, njegovim poljupcima...
Bila sam uvjerena da nikada više neću vidjeti ovog savršenog čovjeka. Kako sam bila u krivu!
Kako sam se prevarila!
Sudbina je upravo sada zapisala prvu stranicu moga života.
