- Jeste samo vidjeli onu glupaču? Marija je nekada bila moja najbolja prijateljica, a onda je upropastila moj život! Da, sada ste vas dvoje moji najbolji prijatelji. I zauvijek ćemo to i ostati, zar ne?
- Naravno da ćemo ostati prijatelji cijeloga života. Ali eno tvog Marka, upravo ulazi u kafić - prekine me Nikola.
Vesna se počela vrpoljiti jer je stigao moj brat Dario i odmah je promijenila boje života.
- Dario, možeš li, molim te, posvetiti vrijeme Vesni? Nikola i ja sada imamo jedan tajni zadatak - zamolim brata.
- Seko, jesi sigurna za taj korak?
- Brate, uz mene si, zar ne? Podržavaš me. Znaš da bez tvoje podrške ne bih uspjela pobijediti samu sebe i postati nova ja.
- Naravno da te podržavam, ali ne želim nikada vidjeti tvoje suze. Želim da te prati sreća, ljepoto moja. Čuvaj se, a ti, prijatelju, čuvaj mi sestru, dogovoreno? Hajdemo, draga Vesna, danas sam samo tvoj... tvoj prijatelj, a možda i uspijemo biti i nešto više.
Ova moja ludača se zacrveni i ukoči od stida, a ja je guram da krenu jer mi oduzima dragocjeno vrijeme.
- Nikola, idemo u akciju. Sada znaš što treba napraviti, zar ne? Idemo do njega, a ti me snažno zagrli - pričam mu, a on je spreman na svoju ulogu.
- Anita!! - netko drekne a ja se okrenem i vidim da je tamo Marko.
Pijan je ko letva, ali ja ne marim za njega. Pričekam ga, a on kada stigne do mene reče :
- Tko ti je ovaj? Ja sam tvoj i ti si moja, ostavi ga!
- Oprosti, ovo je moj partner, zove se Nikola, a ovaj ovdje je moj bivši. I sama riječ kaže - bivši, što znači nitko i ništa.
Smiješim se, a on kipi u sebi i umire od ljubomore. Možda me još voli, ali neću odustati od ovoga. Ne dok ne budem sigurna da će me voljeti zauvijek.
- O čemu ti to pričaš, glupane, zašto bih se tebi vratila?? Pa ti si me prevario! Otrčao si onoj jeftinoj glupači dan prije naših zaruka, sjećaš se?
- Anita, pogriješio sam. Molim te, hoćeš mi ikada oprostiti?
- Naravno da neću, vidiš majmune, ja imam drugog, krenula sam dalje. Ne nadam se tebi više, mrzim te i žalim. Nikada više nećemo biti zajedno ti i ja jer ti si sve upropastio. Na vrijeme sam shvatila tko si ti. Zamalo si me upropastio, zbog tebe sam zamalo oduzela život, a to ti nikada neću oprostiti!
- Ali barem pokušaj da mi oprostiš! Nisam imao nijednu djevojku poslije tebe, poslije one noći kada si me ostavila...
- I što bih ja sada trebala, da ti plješćem na tome? Kriv si, mrzim te! Ja sam krenula dalje, kreni i ti bez mene.
Okrenula sam se i zagrlila Nikolu te krenula prema izlazu, a on trči za mnom i govori:
- Anita, nikada, ama baš nikada te neću ostaviti! Borit ću se za nas! Moja si, moja ćeš zauvijek ostati. Volim te, zbog tebe dišem!
- Kasno si se sjetio da dišeš zbog mene. Vidiš, ovaj treba disati za mene - pokazujem na Nikolu - Jer on je moj, a ti nisi... ti si nitko i ništa. Nisi ništa moje...
Izlazim iz kafića i suza mi padne s lica. Zna moj prijatelj moje stanje srca, zato me ništa ne pita, nego me snažno zagrli, a Marko da pogled može ubiti, ubio bi moga Nikolu na mjestu, sigurna sam. Sigurna sam i da me voli, ali mora još patiti. I ja sam isto patila. Za svaku suzu koja je prolivena za nju odgovarat će...
