(Vesna)
Ima već skoro pet godina otkako sam upoznala tu djevojku na plaži, imala je tako tužne oči. Tako je bila daleka od cijeloga svijeta. Nije bila dobro, znam da nije jer moja je majka imala iste takve simptome, ali nismo obraćali pozornost na nju. Jednoga dana počinila je samoubojstvo, tata i ja smo ju pronašli mrtvu. Tada nam je život stao, ali morali smo se boriti da opstanemo jer meni je trebala roditeljska ruka. Samo on mi je mogao pomoći, jer majka je bila među anđelima.
Zato sam se usudila približiti joj se, postale smo najbolje prijateljice. Kada mi je pričala svoj životni put, dane kada je imala paniku i manjak samopouzdanja, kao da je opisivala život moje majke. Obećala sam joj da ću joj pomoći i da će na kraju biti svoja i divit će se svome izgledu jer ću je naučiti kako će zavoljeti sebe. Pomoći će joj najbolji doktori. Podignut ćemo joj samopouzdanje, obećavam i njoj i sebi.
Jedne večeri, dok smo se spremile za izlazak, prisjećala se svog dragog koji joj je zagorčao život s njenom najboljom prijateljicom. Tu je odjednom počela vrištati od bolova i pričati nebuloze kako je ona ružna, kako nju nitko nikada neće voljeti... Da će cijeli život ostati sama jer je prokleta, kako nije zaslužila da ju bilo tko voli... Nisam znala što napraviti, koliko god sam pokušala da joj budem bliže, ona nije bila tu, bila je u drugom svijetu. Uzela sam mobitel i nazvala svog prijatelja Nikolu. On će je jedini znati smiriti. On je doktor, mora znati.
Kada je došao i napokon smirio stvar, pitao me što se desilo u ovom stanu, zašto je Anita tako reagirala, što se dogodilo? Ni na jedno pitanje mu nisam odgovorila. Nije na meni da otkrivam njenu sudbinu neka mu ona kaže ako želi. Bitno da je ona dobro, a za ostalo će biti vremena. Mora biti dobro.
(Nikola)
Onoga dana kada sam ju vidio kako leži bespomoćno i kako se pokušava samoozljeđivati, već sam u tome trenutku znao da ću joj pomoći stati na vlastite noge. Obećao sam to. To i mislim ispuniti.
Prolazili su dani i mjeseci, prolazile su godine, jedna pa dvije, a ona je bila još ljepša i ljepša. Bila je predivna. A ja oženjen s dvoje djece. Da nisam, već bih pokušao imati nešto s njom, da bude više od prijateljstva.
Nisam čovjek koji razara svoj brak samo za jednu prolaznu ljubav. Imam dva predivna anđela, imam ženu koja je za mene san snova. No biti ću njezin prijatelj, njezin brat. Uvijek će moći računati na moju pomoć.
I zato sam donio odluku, odluku da ću joj pomoći. Da napravimo njenog bivšeg ljubomornim, da mu pokažemo gdje je pogriješio i što je izgubio...
Spreman sam, putujem s Vesnom večeras, idemo skupa u Zagreb. Naša Anita nas treba, a prijatelji su tu zauvijek da nam olakšavaju životni put.
