Spremam se za spavanje, sutra je važan dan za mene i moju obitelj. Pogotovo za mene. Sutra postajem njegova zaručnica. Onda ćemo se uzeti te živjeti sretno do kraja života. Nije sve kao san, a zašto bi mene pratila sreća? Za nekoliko sati sve će postati prašina. Sve će otići k vragu. Uzimam mobitel i tamo me čeka njegova poruka:
Anđele moj, hvala ti za sve i za ljubav i sreću koju mi daruješ. Nemoj zaboraviti da te volim. Najviše u životu, anđele moj, moja ljepoto, moja Anita... Vidimo se sutra ,ljubavi moja.
Marko
Grlim mobitel kako da njega grlim od sreće i radosti. Moj Marko. Vjerujem da me čeka sreća s njim. Tek mu počinjem pisati poruku kada mi stiže nova poruka. Nepoznati broj, a tekst me šokira:
Dušice, ništa od tvojih zaruka. Danas će mene tvoj dečko maziti i ljubiti. Danas ćemo postati jedno. Kada mu ti nisi mogla ponuditi sebe, potražio je mene... Ako ne vjeruješ dođi čekamo te, haha.
Tvoj dečko sada je moj, gubitnice...
Što se to dešava?! Pokušavam da ne napravim paniku. Pokušavam zvati Marka, ali mobitel mu je isključen. Pokušavam da zovem i broj s kojeg je stigla poruka, ali ugašen je. A čim zovem taj broj stalno me izbacuje.
Nešto ne valja. Nadam se da sam u krivu. Nadam se jer već suze vrele su mi na očima i gušim se od plakanja. Možda me stvarno ne voli. Pokajao se. Našao je neku ljepoticu. Ne da mi savjest mira. A ja razbijam sve po sobi. Plačem i gušim se u suzama.
Pojavi se Ana s mamom, čujem ju kako se dere na mamu i kaže da potraži brata jer me jedino on zna smiriti. Mama potrči, a sestra me pokušava smiriti. Ne zna kako da se ponaša jer se gušim u suzama i govorim :
- Ja sam kriva! On ima drugu!
- Smiri se, molim te. Tu sam, sestro. Sad će i brat doći. Ne boj se. Smiri se i diši duboko.
Imam napadaj i počinjem drhtati i sva poplavim. Ne znam gdje se nalazim. Kao da me guta ponor, a ja ne vidim izlaza.
- Ostaj tu, molim te, sestro! Mama, brate, gdje ste?! Brzo dolazite!! - sestra se dere.
Na vratima se pojavi brat i zagrli me jako protiv moje volje te mi govori:
- Smiri se, tu je tvoj brat. Smiri se ljepoto bratova, ti si moje sunce, moje sve najbolje. Ti si moja seka i ne dopuštam da se bilo tko igra s tobom.
- Molim te, odvedi me k Marku. Molim te, brate, moram saznati istinu! Moram ili ću poludjeti! Molim te, brate, neka i seka ide s nama... Trebam vas više od bilo čega na svijetu, molim te - gušim se u suzama u njegovom naručju.
- Idemo, seko. Ana, i ti ideš s nama, ajde brzo.
- Gdje idete, sine? - upita mama.
- Idemo s Anitom prošetati, mama. Ima sutra zaruke, a ne osjeća se baš najbolje. Ne brini bit, će sve dobro - pozdravi brat majku i mi krećemo.
Ana pročita s mog mobitela poruku što je stigla.
Vidim brata da kipi. Vidim da mijenja boje u licu. Ako je to istina ubit ću ga, vlastitim rukama.
- Ubit ću ga, života mi!!
- Smiri se, vidiš da Anita nije dobro, brate! Saberi se, možda je lažna dojava. Idemo u njegov stan,kuću ili što već. Pa ćemo se uvjeriti je li to istina ili lažna uzbuna!.
Vozio je kao luđak, a ja sam smirivala sestru.
Kada je stao, tako sam molila Boga da ona poruka nije istinita. Da Marko ima mrvu pameti i da nije prevario moju sestru. Molim te.
- Idete sa mnom ili idem sama? - prekida mi sestra molitve u mislima.
- Idemo, seko, svo troje zajedno. Brat i njegove dvije sestre. Idemo...
Otvorena kapija, otvorena ulazna vrata, dvije čaše na stolu i šampanjac. Zamalo sam pala na pod, noge me nisu držale.
On me vara! On me prevario! Držim se za brata na jednoj strani, a sestra je na drugoj.
Približavamo se njegovoj sobi. Približavamo se istini. Istini koja će me ubiti. Otvaram vrata, a nakon onoga što vidim, srce mi stane kucati na trenutak.
Ne mogu doći do daha, vidim nju, moju najbolju prijateljicu i njega, moju ljubav, kako vode ljubav! Kako uzdišu i kako joj on mazi svaki dio tijela i... zacrni mi se pred očima.
A moj brat drekne:
- Majmune, jesam ti rekao da ju ne povrijediš?! Ova mala jeftina drolja doci će te glave!!
I počinje svađam a ja molim sestru da me izvede van. Ne želim više čuti ni za nju, a ni za njega. Oni su mrtvi za mene. Oni ne postoje više. Proklinjala sam sebe, jer ja sam kriva, a ne on.
- Seko, ne plači - čujem sestru kako me zove. - Nisi ti kriva. Molim te poslušaj me. Nisi ti kriva što je glupa Marija rođena bez morala i što tvoj dečko nema srce. Ne plači. Hajde, Anita, idemo. Sad će doći brat, idemo doma.
Znala sam da idem s njima, ali da idem u smrt jer ja života poslije ovoga nemam. Nema smisla da živim kada me nikada sreća nije pratila, a ni neće da prati. Ja sam osuđena na propast. Rođena sam da patim i nikada ne upoznam kako je to biti voljen, biti sretan bez predrasuda. Da, ja sam debela i ružna, a takve nitko ne voli, nitko ne želi...
