Suze kvase moje lice, ali obećavam da će to biti zadnje suze. Više nikada neću dozvoliti da me vide na dnu! Jer osvetu treba servirati hladnu..., a onda ćemo vidjeti tko je koga uništio, on mene ili ja njega...
Odlazim danas, ne znam kada ću se vratiti, ni što mi život sprema, ali sigurna sam neću se predati.
Obećala sam bratu, sestri i roditeljima.
Ja odlazim, ali odlazim jer nemam drugu opciju. Odlučila sam, želim živjeti. Želim da moji voljeni budu ponosni na mene. Zaslužila sam tu šansu od života i neću ju odbaciti, premda mi to bilo zadnje.
Kada sam stigla na otok Cres nikoga nisam poznavala, nitko me nije znao. Bila sam obična djevojka s kuferom koja je došla na par dana uživati, a nitko nije znao kakvih problema imam u sebi. Svako je gledao svoja posla.
Kada sam stigla u stan koji je Dario uplatio na mjesec dana, osjećala sam se usamljeno, ali ispunjeno.
Tu mi je blizu bila i plaža, tako da je to bio pun pogodak.
Pošaljem poruku mom bratu:
Smjestila sam se u moj stan. Hvala ti, voli te puno tvoja seka.
Molim te, nemoj nikome dati moj novi broj. Pogotovo ne njemu.
Zovem mamu i čekam da se javi. A kada se napokon javila, kažem joj:
- Mama, ja sam dobro, ne brini se...
Čujem da plače, a ja sam daleko da ju utješim. Kažem joj da bude jaka jer njena kćer će pobijediti ovaj rat. Puno je bitka izgubila, al' rat neće. Smirila se nakon toga pa sam prekinula razgovor.
Želim pobijediti, želim smršavjeti, želim biti sretna! Sve to želim zbog sebe, a također želim da i svojim neprijateljima zagorčam život kako su oni meni. Ništa ne zaboravljam, ništa, jer sve će doći na naplatu. Prije ili kasnije.
