Zove me Anita, sigurno joj već nedostajem jer, ruku na srce, ona meni stalno nedostaje. Morao sam ići s ocem na neke pretrage jer se on ne osjeća najbolje pa sam je ostavio samu. Otkad smo se vjenčali ni ne izlazimo iz kuće, želimo uživati u nama. Svaki trenutak je naš, a ja je volim koliko i dišem.
Pošaljem joj poruku:
Ljubavi, još uvijek smo kod liječnika opće prakse. Što se dogodilo. jedina?
Marko
A kad dobijem odgovor, uhvati me panika :
Moramo hitno da se vidimo. I ja sam bila kod doktora. Imam neke vijesti za tebe. Molim te, dođi doma kada stigneš. Čekam te.
Volim te
Anita
Koji se vrag dešava?! Zašto kod doktora?! Zašto mi nije ništa rekla? Zašto je otišla tamo sama? Samo da je dobro, molim te Bože! Odem van i pokušavam je dobiti na mobitel, ali mi stalno prekine poziv. Što se dešava?? Prokletstvo, gdje sam pogriješio? Kako nisam uvidio da se nešto dešava? Možda me ostavlja?! Nato me srce mnogo zaboljelo.
- Sine, gdje si se izgubio? - čujem glas od oca.
- Tu sam, tata. Jesi gotov s nalazima?
- Da, idemo čeka nas tvoja mama.
- Ja ću te ostaviti kod mame i idem dalje.
- Zar ti je iskrsnuo neki važan posao?
- Da, tata, nazvat ću te. Ne brini se, sredit će tvoj sin sve. Stigli smo, pozdravi mamu i čujemo se.
- Dobro sine, čuvaj se.
- Hoću, ne brini ništa.
Dajem gas. Lud sam, Anita mi se ne javlja. Čisto mi dođe da joj se osvetim i ne dam joj da izađe iz kuće narednih pet godina... Koje mi samo misli lete glavom, bolje da ih zadržim za sebe. Moja Anita je savršena žena.
Dok tako moje misli lutaju stignem pred kuću. Ne vidim ništa neobično, ali nešto se ipak dogodilo. Istrčim prema vrata, sve je tiho. Zovem Anitu, ne javlja se. Tražim je po sobama, ali nema je.
Napokon ulazim u kuhinju, a ona tamo peče tortu. Bože, da nisam zaboravio neki bitan datum?! Ali brzo se vratim u normalu te joj se približim i zagrlim je sleđa.
- O, stigao si. Moram ti nešto reći, jesi spreman?
- Molim te, reci mi. Znaš da će mi srce otkazati, ludim od brige.
- Pa... znaš... ti i ja... rodit ćemo skupa.
- Što ćemo ti i ja?? Kakva je to bolest? - odgovorim tužno.
Na prvih mah sam pomislio da je smrtno bolesna, a nisam bio spreman izgubiti je.
- Blento, što plačeš? Pa to je radosna vijest! Jedino ako ti ne želiš imati dijete sa mnom? Onda nemamo o čemu pričati ja odlazim isti tren od tebe.
- Stani, što to pričaš?! Ove male cipelice i rukavice... Ti očekuje naše dijete??! Trudna si??
- Da, Marko, trudna sam već par dana. Htjela sam ti prirediti iznenađenje al vidim sve je uzalud.
- Ti i ja imati ćemo dijete?! Ti ćeš biti majka, a ja tata?
Uzeo sam u naručje i snažno zavrtio.
- Ovo je iznenađenje života, ljubavi!! Hvala ti za ovu sreću koja mi ispunjava srce!! Volim te.
- Ali, maloprije si bio tužan...
- Šššš, jedina. Volim te. Volim i naše dijete koji tek dolazi na svijet. Vidiš ovu točkicu ovdje? To je naša mrvica ili mrav. Za malo više od osam mjeseci dolazi u naše živote.
- Ljubavi, liječnik kaže da se moram čuvati. Trudnoća je rizična, moram mirovati što više. Što ćemo sada? - kažem mu što me muči.
- Ne muči svoju glavu s time. Ti apsolutno ništa nećeš raditi, od danas ja sam tvoj rob i uzet ćemo sluškinju da nam čisti i pere ono što tvoj muž ne stigne.
- Ali, to je skupo...
- Anita, ljubavi, ništa nije skupo što je za tebe. Što će mi sve ako tebe nemam? Ništa mi nije potrebno. S tobom bih bio i da umirem od gladi. Nikada te ne bih ostavio. Moram se sada javiti tati jer sam ga zabrinuo. Ti se nisi javljala pa sam mu izmislio neku laž.
- Nazovi ga i reci mu da postaje djed. A prije toga želim da me još jednom zagrliš snažno, najsnažnije.
- Ne ideš ti nigdje! Dođi ovamo, skupa ćemo zvati naše roditelje i prijatelje.
Postajem otac, postajem tata! Dolazi mala mrvica na svijet, moja kraljica će roditi princezu! Ja sam veoma sretan čovjek.
***
Prolaze mjeseci, a ja za koji dan donosim moju mrvicu na svijet. Dario je isto dobio preslatku djevojčicu, moju najdražu nećakinju. Baš sam sretna što je našao sreću s Vesnom. Još se nisu vjenčali, ali žive skupa i sretni su, to je najbitnije. U bolnici sam i samo čekam trenutak kada će moja princeza poželjeti izaći na ovaj svijet i da je moj Marko razmazi. Već mi je to nagovijestio, a ja ludim s njim. Nekada se ponaša kao dijete.
Ne mogu dokazati da želim mir, da me ostavi na miru. On to ne može, mora biti u centru pažnje, ali sada kada mu princeza dolazi na svijet nadam se da će se smiriti.
Osjećam velike bolove. Mislim da je vrijeme. Moja ljubav hoće van, hoće da upozna mamu i tatu.
- Sestro, vrijeme je. Spremite operacijsku salu.
- Dijete ide prirodnim putem, sve je u redu.
Moj Marko je bio uz mene tijekom cijelog poroda, a ja sam zahvaljujući svim doktorima donijela na svijet svoju princezu Azru, moju ljepoticu najdražu. Ona zauzima sada puno vrijeme kod mene. Za nju ću živjeti, biti će moja najljepša pahulja i moje sunce, moje sve.
Svi se vrte oko mene i moje princeze. Marko ispunjava svaki moj hir. Nekada pretjerujem, ali nikada nije rekao ne.
Moji roditelji su tako sretni, postali su baka i djed po drugi put, jer jednu unuku imaju, a druga im stigla. Markovi roditelji da mogu nikada se ne bi odvojili od male. Dario je ponosan na mene, kaže da sam velika žena s još većim srcem. Ana kaže da će je učiti od malena da bude na tetu tj. na nju. Napokon sve je na svom mjestu. Napokon sam sretna i voljena žena. Moj san se ostvario.
