It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 3

Otkako joj je Lucy poklonila karte za koncert, Haley je bila u nekom sedmom nebu. Bila je uzbuđena. Tada se sjetila plavog člana benda, Nialla. Neodoljivo ju je podsjećao na nekoga, ali..nikako se nije mogla sjetiti na koga. Ležala je na krevetu, slušala glazbu i visila na facebooku i twitteru. Sjetila se njega. Sjetila se njegovih plavih očiju i prelijepog smijeha. Nekako, nije ni sama znala kako, oči, osmijeh i  samo neki dijelovi njihovih razgovora su joj ostali u sjećanju. Ime mu je zaboravila. Koliko god se trudila, nije ga se mogla sjetiti. Tu je večer razbijala glavu time, kao i nebrojeno puta prije. No sjetila se da je pri dolasku u London imala nesreću. Pretrpjela je potres mozga. Ali, to ne može biti od toga. Ili može? Svega ostalog se sjećala. Njega se najteže sjetila. A i kada ga se sjetila, nije mu znala ime. Razgovarala je nekoliko puta o tome sa mamom. Njena mama, iako jedna ugledna doktorica nije imala odgovor na to, kao uostalom ni njene kolege sa posla. Nikome nije bilo jasno zašto se sjećala svega drugoga, ali njega ne. A onda kada ga se sjetila, zašto mu je zaboravila ime. Slali su je na pretrage i sve su bile negativne. S njenim mozgom je sve bilo u redu, nije izgubila pamćenje, niti joj je bilo koji dio mozga bio oštećen na bilo koji način. Nakon nekog vremena ležanja i razmišljanja, odlučila je ugasiti laptop i otići spavati. Nakon sat vremena prevrtanja, uspjela je zaspati. U isto vrijeme dok je spavala, njena mama je sjedila u dnevnom boravku, čitala knjigu i čekala svoga muža, Haleyinog oca da se vrati sa sastanka.

Više gledajući u knjigu, nego čitajući, čula je otvaranje ulaznih vrata. Uspravila se na kauču, maknula naočale sa očiju i spustila knjigu na stolić.

-"Ti si još budna?" Upitao je Mark Scott prilazeći svojoj ženi. Mark je bio visok, atletski građen muškarac, crne kose i plavih očiju.

-"Čekala sam te." Tiho je rekla Rose, dok je micala noge da sjedne pored nje.

Sjeo je pored nje i promatrao je nekoliko sekundi. Zatim se nagnuo i poljubio je u usta.

-"Kako je bilo?" Upitala ga.

-"Kao i inače.Naporno.Ovo će biti jedan od težih slučajeva. Tužilaštvo nam ne daje nikakvu nagodbu, što nije dobro." Rekao je skidajući kravatu.

Mark je naime, bio jedan od najpoznatijih odvjetnika u Londonu. Zbog njegovog posla su se i preselili iz New Yorka u London.

-"Ako itko to može, onda si to ti". Rekla mu je žena, nježnim glasom, onako kako samo one to umiju.

-"Nadam se. Nego, da mi riješimo ono sa Haley." Rekao je sipajući si čašu vina.

-"Da. Koncert je 22. Baš na njen rođendan. Lucy im je kupila karte za prvi red i uz to one za meet and greet. Kako ćemo onda izvesti naše iznenađenje? Morat ćemo ga pomaknuti na 23." Rekla je gledajući u muža.

-"Pa, u redu. Ja sam sve već dogovorio, osim datuma. Simon i oni su pristali. Onda neka ostane prespavati kod Lucy  ili neka ju Lucy i Hanna odvedu u šoping 23.  Bitno je samo da je ne bude kod kuće. Ne možemo joj zabraniti da ide, zar ne? Neka 22. Proslavi rođendan na koncertu, a drugi dan će imati iznenađenje. A  ionako, ja i ti imamo dogovor za 23 i 24. Nisi zaboravila? Sve će se savršeno poklopiti, ne brini."

-"U redu, idemo spavati?" Upitala ga je ustajući se.

-"Evo, dolazim." Odgovorio joj je sa smješkom na licu.

Hvala onima koji čitaju. :DD Molila bih vas da ostavite komentare da znam je li dobro i sviđa li vam se.. Hvala! :DDDD