Izvolite, nadam se da će vam se svidjeti upola koliko se meni svidjelo pisati ga. Nadam se da sam ispunila vaša očekivanja i molila bih vas da ostavite iskrene i duže komentare na ovaj dio jer je najvažniji. Hvala svima koji čitate, glasate i komentirate.
Ovaj nastavak je posvećen jednoj meni jako jako dragoj osobi koja je od samog početka ove priče uz mene. Od trenutka kada sam dobila ideju za nju, bila mi je velika potpora i trpjela je sva moja pitanja i sumnje i pomagala mi je kada bih zapela. Hvala ti na tome! Hvala ti na strpljenju i vjeri i svim lijepim riječima kojima si me ohrabrivala i opisala svaki nastavak. Love ya! <3
Eto, nadam se da će vam se svidjeti i još jednput vam svima velikko hvala od dubine moga <3! Love ya lots! :D <3 :*
_____________________________________________________________________________
Trepnuvši nekoliko puta, širom je otvorila oči. Prstom je prešla preko riječi.
Nije znala što da misli, niti kako da se ponaša. Sjedila je gledajući u kutiju i riječi napisane na njoj.
Odzvanjale su joj u glavi. „Španjolska: Niall James Horan i Haley Anne Scott“
Otvorivši oči, rukom je prekrila usta. Oči su joj se napunile suzama. Ustavši se, došla je do kreveta podignuvši mobitel. Utipkavši poznati broj, sjela je na rub kreveta čekajući odgovor.
-"Molim?" Poznati glas.
-"Lucy? Možeš li doći?" Upitala je drhtavim glasom
-"Haley? Što se dogodilo?" Upitala je uplašeno.
-"Molim te dođi." Rekla je prekinuvši poziv.
Ostavivši mobitel na krevetu, pogled joj je odlutao prema kutiji koja je stajala na podu, gdje je do prije nekoliko trenutaka i ona sjedila.
Ustavši se, došla je do kutije, pažljivo je podignuvši i stavivši na krevet.
Sjevši do nje, shvatila je sve. Shvatila je razlog svih osjećaja koje je imala u njegovoj blizini, shvatila je zašto joj je bio poznat. Napokon je znala što ju je privlačilo k njemu. Napokon je sve imalo smisla. Španjolska, sve slučajnosti, svi susreti, dodiri, ubrzano udaranje srca. Kako to nije prije shvatila? Imala je svoje sumnje, ali.. Vratila su joj se sjećanja. Čula je smijeh, glas, valove, ptice, pjesme. Vidjela je njegove oči, osmijeh, vidjela ga je. Po prvi puta u cijelosti. Po prvi puta je pred sobom vidjela živu osobu od krvi i mesa, sobu sa imenom. Pravu osobu, a ne dijelove njenog sjećanja.
Iz razmišljanja ju je prenuo glas.
-"Haley? Što je bilo?" Upitala je približivši joj se.
Nije ništa rekla, samo ju je čvrsto zagrlila.
-"Sve je u redu. Što je bilo?" Upitala je nježno.
-"Našla sam…sjetila sam se..to je… on…on je… Niall.." Govorila je kroz jecaje.
-"Diši. Smiri se. Što si našla? Što je bilo?" Upitala je gledajući je.
Duboko udahnuvši, pokazala je prstom prema kutiji. Približivši se kutiji, otvorila je širom oči.
-„Španjolska: Niall James Horan i Haley Anne Scott“ Pročitala je riječi napisane na kutiji.
Okrenuvši se prema Haley, nije znala što da radi. Što reći? Kako se ponašati. Progutala je knedlu usmjeravajući pogled sa Haley na kutiju.
-"Jesi je otvorila?" Upitala je tiho.
-"Nisam. "Prošaptala je.
-"Želiš li? "Upitala je Lucy sjedajući na krevet.
YOU ARE READING
It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished
FanfictionSvi smo mi imali ljetnu ljubav. No, što kada je ne možemo zaboraviti? Još gore, što kada se ne možemo sjetiti njihovog imena, nego samo nekog dijela njihovog lica? Što učinit kada napokon kreneš dalje,a prošlost ti se pojavi na vratima? Zaboraviti j...
