It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 45

-"Stvarno si mi lijepo pocrnila." Rekla joj je mama gledajući je.

-"Hvala. Bojala sam se da ne izgorim, ali na svu sreću nisam." Rekla je nasmiješivši se.

-"Moram ti reći da je otkako si otišla, puno više hrane bilo u frižideru." Rekla joj je mama nasmijavši se.

-"E, to će se promijeniti." Rekla je Haley otvarajući frižider i vadeći omiljeni sladoled od vanilije sa čokoladnim mrvicama.

-"I, jesi upoznala nekoga novoga?" Upitala ju je.

-"Nisam, mslm jesam jednog dečka iz Manchestera i Hanninog ljetnog dečka." Rekla je zagrabivši si žlicu sladoleda.

-"Ljetnog dečka? I kakav je?" Upitala ju je uzimajući gutljaj kave.

-"Lijep. Hannin tip više nego moj. A i ja imam dečka. Nisi to valjda zaboravila?" Upitala ju je.

-"Nisam naravno. Srela sam ga nekidan u bolnici." Rekla je.

-"U bolnici?" Upitala ju je sa širom otvorenim očima.

-"Da, pao je na treningu pa su ga poslali na slikanje, ali ništa nije slomio." Rekla je uzimajući još jedan gutljaj kave.

-"Nije mi ništa rekao." Nadodala je razočarano.

-"Vjerojatno nije htio da se brineš." Rekla joj je mama nježno je uhvativši za ruku.

-"Da,vjerojatno. Sranje! Moram se spremat, za sat vremena dolazi po mene." Rekla je ustajući sa stolice.

-"Polako." Viknula joj je mama spremajući sladoled.

Silazeći niz stepenice u žutoj haljinici sa veliki crnim točkama i conversicama, dok joj je kosa u uvojcima padala preko ramena, a oči krasila olovka za oči i maskara uhvatila je mamu kako stoji naslonjena na vrata koja su vodila u kuhinju i gleda ju.

-"Jel dobro?" Upitala je kada je došla u podnožje stepenica.

-"Prelijepo je. Sviđa mi se haljina. Lijepo ti stoji." Rekla je njena mama promatrajući je.

-"Hvala." Rekla je zagrlivši ju.

Nakon što se truba oglasila dva puta, bacila je zadnji pogled na ogledalo i izašla van. Hodajući prema njegovom autu, smiješak joj je krasio lice.

-"Znaš, jako lijepo izgledaš večeras." Rekao je uhvativši je za ruku.

-"Hvala. Ni ti nisi loš." Rekla je namignuvši mu, osjetivši kako se rumeni.

-"Nadam se da ti se sviđa moj izbor restorana." Rekao je prije nego je otvorio vrata da uđe.

-"Sviđa mi se." Rekla je ušavši unutra.

Restoran je bio malen. Zidovi su bili tamnocrvene boje, sa separeima čija su sjedala bila prevučena crvenom navlakom. Svjetiljke na zidu pored stolova, svijeće na sredini stola te malene posude sa vodom u kojoj su plivale latice ruža su mjestu davale romantičan i intiman ugođaj. Kroz zvučnike se čula tiha, romantična glazba.

Uhvativši je za ruku, smjestili su se u jedan od kupea.

-"Sviđa mi se." Rekla je nasmiješivši se od uha do uha.

-"Nadao sam se tom odgovoru." Rekao je prije nego je došla konobarica.

-"Molim crveno vino i specijalitet kuće za nas oboje." Rekao je konobarici.

-"Stiže odmah." Rekla je nasmiješivši im se.

-"Bio si već ovdje?" Upitala ga je Haley.

-"Jednom ili dva puta sa svojima." Rekao je nasmiješivši se.

Gledala je u njega. Smeđa kosa je bila namještena gelom, njegove smeđe oči su svjetlucale i izgledale čarobno. Crna košulja u kombinaciji sa svijetloplavim trapericama i conversicama je bila pun pogodak. Izgledao je prelijepo. Kombinaciju je upotpunio njegov prelijepi osmijeh.

-"Sviđa ti se ono što vidiš?" Upitao ju je podignuvši jednu obrvu.

-"Ovaj. Samo sam, samo sam.. Lijepo ti stoji crna boja."  Rekla je zacrvenjevši se.

-"Hvala. Tebi lijepo stoji žuta." Rekao je uhvativši je za ruku.

-"Što ćemo nakon večere?" Upitala je, crtajući krugove palcem po njegovoj vreloj koži.

-"Što god želiš." Rekao je gledajući je.

-"Možda bi mogli..hmm.." Rekla je i skupila usne razmišljajući.

-"Što?" Upitao ju je.

-"Otići na ono brdo? Ako si za." Rekla je i nasmijala se.

-"Može." Rekao je prije nego je došla konobarica.

 .....

-"Zaboravila sam kako je ovdje mirno." Rekla je gledajući u svjetla grada.

-"Da, tiho, spokojno." Rekao je zagrlivši je.

Okrenuvši se prema njemu, zagledala se u njegove oči i poljubila ga. Poljubac čežnje, želje, strasti.

Ruke je uplela u njegovu kosu, dok su njegove šetale po njenim leđima. Ne prekidajući poljubac, lagano ju je podigao tako da su njene noge bile ovijene oko njegovog struka. Lagano hodajući, došao je do deke i polako je spustio, legavši na nju. Poljupci su postajali strastveniji. Njene ruke su lutale po njegovim leđima, vratu kosi. Njegove su išle od njenog struka do bedara.

-"Jesi sigurna?" Upitao ju je.

-"Da." Tiho je prošaptala.

-"Zapravo, ne. Lucas stani." Rekla je gledajući u njega.

-"Zašto?" Upitao ju je.

-"Ne mogu, oprosti. Jednostavno ne mogu." Rekla je izbjegavajući njegov pogled.

-"Ne možeš ili ne želiš?" Upitao je maknuvši se s nje.

-"Možda oboje. Ne sada. Oprosti." Rekla je i ustala se.

-"Ne, ti oprosti. U redu je. Shvaćam." Rekao je Ustavši se za njom.

-"Možemo li samo sjediti  tu još neko vrijeme?" Upitala je tiho.

-"Naravno." Rekao je zagrlivši je.

Neke stvari ne možemo izbrisati ni promijeniti, ma koliko to željeli. Neke stvari pogrešno shvatimo, a nekada se naš mozak i srce posvađaju pa nam pošalju pogrešne signale. Je li doista moguće prestati voljeti ili zapravo nikada ne prestanemo voljeti nekoga? Je li moguće da ponekada samo mislimo da smo zaljubljeni u nekoga? Je li moguće da ljubav kao Haleyina nestane? Je li moguće promijeniti sudbinu? Možemo li pobjeći od nje? Ili se samo skrivamo dok nas ne nađe? Hoće li Haley njena pronaći ili je i ovo dio njenog plana? Hoće li zaboraviti ili će shvatiti da neke stvari nikada ne možemo zaboraviti, da ih možemo samo duboko potisnuti dok one ne odluče da je vrijeme da izađu? Hoće li shvatiti da srce ima svoje razloge, nama nepoznate?

____________________________________________________________________

Nadam se da vam se sviđa! Nastavite čitati i komentirati! Love ya! :D