Ušavši u predavaonicu, popela se stepenicama te zauzela mjesto u drugom redu. Pored nje je sjedio dečko smeđe kose, u bijeloj majici, tipkajući na mobitel. Sjevši, izvadila je notes i kemijsku te je počela crtati po prvoj stranici.
-"Oprosti, nisam te primjetio." Rekao je gledajući u nju.
-"Nema veze." Rekla je podignuvši pogled sa bilježnice prema njemu.
-"Chris, drago mi je." Rekao je nasmiješivši se te joj pruživši ruku.
-"Haley, također." Vratila mu je osmijeh prihvaćajući ruku.
-"Odakle si?" Upitao je.
-"Londona, ti?" Pogledala je u njega.
Imao je plavo-zelene oči, te bradu staru tjedan dana. Izgledao je simpatično, a širok smiješak je otkrio savršeno ravne bijele zube.
-"Manchestera." Pogledavši u nju, nasmiješio se.
-"Lokalni dečko. Sada znam koga ću zvati u pomoć ako se izgubim." Nasmijala se.
-"Slobodno. Ali, probaj se ne izgubiti." Nasmiješio se, zavalivši se u stolici.
Htjela je nešto reći, ali ju je prekinula djevojka duge smeđe kose koja je upravo sjela pored nje.
Pogledavši u nju, okrenula se prema njoj nasmijavši se.
-"Amy." Pruživši ruku prema njoj nasmijala se.
-"Haley." Prihvativši njenu ruku, vratila joj je osmijeh.
Nitko ništa nije rekao jer je u predavaonicu ušao, nizak, proćelav muškarac u srednjim godinama noseći aktovku u jednoj ruci.
Žamor u predavaonici se utišao i svi su gledali u njega. Ostavivši aktovku na svome stolu, stao je na sredinu predavaonice i gledao u njih.
-"Ja sam gospodin O'Connor i bit ću vaš profesor narednih godinu dana. Na mojim predavanjima očekujem sudjelovanje, tišinu i apsolutnu pozornost. Drugim riječima vladat će red, rad i disciplina.
Pošten sam i vjerujem u druge prilike. Na kraju svakog od dva semestra imat ćete test koji će nositi 50% vaše ocjene. Tokom svakog semestra od svakoga od vas očekujem jedan rad. Hoće li to biti prezentacija, esej ili neki drugi oblik, to je čisto na vama. Rad nosi 30% ocjene. U svakom semestru ćete biti podijeljeni u grupe po 3. U tim grupama ćete imati zadatak. Uspješnost toga zadatka je potpuno na vama. Zadatak nosi zadnjih 20% vaše ocjene.
Nadam se da smo se razumjeli. Na idućem predavanju ću vas podijeliti u grupe. Ima li netko nekih pitanja?" Upitao je šetajući gore dolje po predavaonici.
Gledajući po predavaonici, nitko nije dizao ruku. A zatim je začula Chrisov duboki glas.
-"Ja imam jedno." Podignuvši ruku, gledao je u profesora.
-"Gospodin?" Gledajući u njega.
-"Cohen." Progovorio je spuštajući ruku.
-"Gospodine Cohen. Slušam vas." Rekao je naslanjajući se na stol.
-"Što ako neki od zadataka ne napravimo na vrijeme?" Upitao je namjestivši se u stolici.
-"Dobro pitanje. Može li mi netko reći, što misli što onda?" Upitao je gledajući ih.
Duboko udahnuvši, zagrizla je usnicu podigavši ruku.
-"Ah, gospođica?" Gledao je u nju.
-"Scott." Spustivši ruku, progutala je slinu.
-"Što vi mislite?" Ustavši se, ruke je stavio iza leđa čekajući njezin odgovor.
-"Ukoliko se to dogodi, smatram da ćemo dobiti drugi rok za taj zadatak." Pogledavši u njega, primjetila je da su mu obrve bile skupljene, dok mu je u kutu usana titrao poluosmijeh.
YOU ARE READING
It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished
FanfictionSvi smo mi imali ljetnu ljubav. No, što kada je ne možemo zaboraviti? Još gore, što kada se ne možemo sjetiti njihovog imena, nego samo nekog dijela njihovog lica? Što učinit kada napokon kreneš dalje,a prošlost ti se pojavi na vratima? Zaboraviti j...