Chapter 59

991 42 6
                                    

Ušavši u predavaonicu, popela se stepenicama te zauzela mjesto u drugom redu. Pored nje je sjedio dečko  smeđe kose, u bijeloj  majici, tipkajući na mobitel. Sjevši, izvadila je notes i kemijsku te je počela crtati po prvoj stranici.

-"Oprosti, nisam te primjetio." Rekao je gledajući u nju.

-"Nema veze." Rekla je podignuvši pogled sa bilježnice prema njemu.

-"Chris, drago mi je." Rekao je nasmiješivši se te joj pruživši ruku.

-"Haley, također." Vratila mu je osmijeh prihvaćajući ruku.

-"Odakle si?" Upitao je.

-"Londona, ti?" Pogledala je u njega.

Imao je plavo-zelene oči, te bradu staru tjedan dana.  Izgledao je simpatično, a širok smiješak je otkrio savršeno ravne bijele zube.

-"Manchestera." Pogledavši u nju, nasmiješio se.

-"Lokalni dečko. Sada znam koga ću zvati u pomoć ako se izgubim." Nasmijala se.

-"Slobodno. Ali, probaj se ne izgubiti." Nasmiješio se, zavalivši se u stolici.

Htjela je nešto reći, ali ju je prekinula djevojka duge smeđe kose koja je upravo sjela pored nje.

Pogledavši u nju, okrenula se prema njoj nasmijavši se.

-"Amy." Pruživši ruku prema njoj nasmijala se.

-"Haley." Prihvativši njenu ruku, vratila joj je osmijeh.

Nitko ništa nije rekao jer je u predavaonicu ušao, nizak, proćelav muškarac u srednjim godinama noseći aktovku u jednoj ruci.

Žamor u predavaonici se utišao i svi su gledali u njega. Ostavivši aktovku na svome stolu, stao je na sredinu predavaonice i gledao u njih.

-"Ja sam gospodin O'Connor i bit ću vaš profesor narednih godinu dana. Na mojim predavanjima očekujem sudjelovanje, tišinu i apsolutnu pozornost. Drugim riječima vladat će red, rad i disciplina.

Pošten sam i vjerujem u druge prilike. Na kraju svakog od dva semestra imat ćete test koji će nositi 50% vaše ocjene. Tokom svakog semestra od svakoga od vas očekujem jedan rad. Hoće li to biti prezentacija, esej ili neki drugi oblik, to je čisto na vama. Rad nosi 30% ocjene. U svakom semestru ćete biti podijeljeni u grupe po 3. U tim grupama ćete imati zadatak. Uspješnost toga zadatka je potpuno na vama. Zadatak nosi zadnjih 20% vaše ocjene.

Nadam se da smo se razumjeli. Na idućem predavanju ću vas podijeliti u grupe. Ima li netko nekih pitanja?" Upitao je šetajući gore dolje po predavaonici.

Gledajući po predavaonici, nitko nije dizao ruku. A zatim je začula Chrisov duboki glas.

-"Ja imam jedno." Podignuvši ruku, gledao je u profesora.

-"Gospodin?" Gledajući u njega.

-"Cohen." Progovorio je spuštajući ruku.

-"Gospodine Cohen. Slušam vas." Rekao je naslanjajući se na stol.

-"Što ako neki od zadataka ne napravimo na vrijeme?" Upitao je namjestivši se u stolici.

-"Dobro pitanje. Može li mi netko reći, što misli što onda?" Upitao je gledajući ih.

Duboko udahnuvši, zagrizla je usnicu podigavši ruku.

-"Ah, gospođica?" Gledao je u nju.

-"Scott." Spustivši ruku, progutala je slinu.

-"Što vi mislite?" Ustavši se, ruke je stavio iza leđa čekajući njezin odgovor.

-"Ukoliko se to dogodi, smatram da ćemo dobiti drugi rok za taj zadatak." Pogledavši u njega, primjetila je da su mu obrve bile skupljene, dok mu je u kutu usana titrao poluosmijeh.

It's you. It's always been you (NH  Ff - Book 1) FinishedWhere stories live. Discover now