Chapter 49

947 37 2
                                    

-"Lucy, ne, ne, ne!" Viknula je Haley.

-"Ajde, ne budi meduza, to je samo malo boje."

-"Ako je tako, izvoliš i ti malo." Rekla je uzimajući malo boje u ruku.

-"Ne, ne, ne!" Rekla je bježeći.

-"I što kažeš?"  Upitao ga je sjedajući pored njega.

-"Na šta točno? Na dečke, na tvoj stan ili?" Upitao ga je Josh sa osmijehom.

-"Počet ćemo sa svime." Rekao mu je uzimajući gutljaj piva.

-"Sviđa mi se i zahvalan sam ti što si mi dopustio da budem tu dok se ne snađem." Rekao je gledajući ga.

-"Nema problema i drugi puta." Rekao je zavalivši se na kauč.

-"Šta imaš u planu za sutra?" Upitao ga je Josh.

-"Pa, ja i dečki smo mislili da te izvedemo malo. Što kažeš?" Upitao ga je Niall za zaigranim osmjehom na licu.

-"Ja sam uvijek za." Rekao je Josh sa osmijehom.

Ležeći u Haleyinoj sobi na podu, gledale su u strop i smijale se. Nakon cjelodnevnog bojanja, napokon su završile. Boje je bilo svuda. Po podu po zidovima i po njima. No, zabavile su se.

-"Danas je bilo zabavno. Šteta što Hanna nije htjela doći." Rekla je Lucy još uvijek se smijući.

-"Da, a nema veze. Zabavile smo se i same." Rekla je Haley lagano je udarivši laktom.

-"Bit će nam lijepo živjeti tu. Ne misliš li tako?" Upitala ju je Lucy.

-"Mislim. Mislim da ćemo se dobro zabaviti." Rekla je Haley.

-"A sad, ja bih kući, na tuširanje." Rekla je Lucy ustajući se.

-"E, to definitivno." Rekla je Haley prihvativši njenu ruku.

Izašavši ispod tuša, obukla je već prije pripremljenu robu. Legavši na krevet, odlučila je otići na twitter. Listajući po naslovnici, primjetila je Niallov tweet.

„Napokon doma. Uživancija.“

Pitala se gdje je bio, a zatim je sama sebe prekorila zbog toga. Ima dečka, što je briga gdje je on bio. Ugasila je laptop i udobno se smjestila na krevetu. Nakon dosta vremena, njezin mozak je ponovno otišao na njega. Činilo joj se kao da je nemoguće da ga zaboravi. Nije joj bilo jasno zašto joj se stalno vrti po glavi. Ali, s druge strane, nije joj bilo jasno ni što je to u Niallu što ju vuče prema njemu, kao ni to zašto je u njegovoj blizini tako nespretna, zašto se crveni i zašto joj se javlja onaj čudan osjećaj.

A zatim se sjetila Lucasa. Načina na koji se ponašao prema njoj i osjećaja koji se javljao kada je bila u njegovoj blizini. Bila je sretna, ali nešto joj je ipak govorilo da to nije to. Nešto nije bilo ispravno. U vezi njega, njih. Nešto joj nije štimalo. Bio je drag, divan, nježan. Zaljubila se u njega, ali, što god radila, imala je osjećaj da je to nešto pogrešno.

Prošla je ponoć, a on se prevrtao u krevetu. Što god pokušao nije mogao zaspati. Na kraju je odustao. Legao je na leđa, ruke je stavio ispod glave i sjetio se. Sjetio se kako je otišao do uvale. Nije se promijenila, ali on je. Kada je došao bio je preplavljen osjećajima, sjećanjima, a kada je otišao bio je prazan, tužan, zbunjen.  Nije znao čemu se nadao kada je otišao tamo. Je li se nadao da će je sresti ili se nadao da će naći odgovore i mir? Kako god, niti jedno nije našao. Otišao je zbunjeniji nego što je bio. A zatim se sjetio Haley. Što je to s njom, nije znao. Zašto mu je tako prokleto poznata? Zašto stalno imaju te neke neugodne trenutke? Zašto mu se od kada ju je upoznao vrti u glavi? Nešto u vezi nje, njenog pogleda, osmijeha, nešto ga je podsjećalo na nekoga no nije mogao odgonetnuti na koga.

It's you. It's always been you (NH  Ff - Book 1) FinishedWhere stories live. Discover now