It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 7

Nakon te večere u klubu, Haley je nedjelju provela zatvorena u svojoj sobi. Pokušala je učiti, ali.. Misli su joj bile svugdje, a najmanje na gradivu. Razmišljala je sinoćnjoj večeri. Tko je bio onaj dečko što joj je pomogao? Je li ga vidjela? Je li moguće da je bio u istom klubu kao i ona? Sve ju je to izluđivalo. A onda se sjetila Hanninih riječi. Zaboljele su je, no.. što ako je u pravu? Ipak, tada su bili djeca. To je bila dječja zatreskanost. On vjerojatno ima nekoga, a ona? Ona ga traži, čeka.. Zašto? Možda je vrijeme da krene dalje.

Ustala se sa kreveta i otišla do prozora. Bilo je toplo, ali ne previše. Izgledalo je kao da će kiša svakog trena. Stajala je pored prozora i gledala. Negdje iznad ulice, iznad krovova kuća, iznad grada..  Zatim je odmahnula rukom te se laganim korakom uputila do radnog stola. Usput je uzela knjigu sa kreveta i odlučila makar pročitati gradivo.

Nakon sat vremena je zatvorila knjigu i bacila se na krevet.

-"Haley?? Ustani se! Zakasnit ćeš u školu." Vikala je njena mama.

Otvorila je oči i pogledala na mobitel. Imala je šta i vidjet. Ustala se, na brzinu spremila torbu, spremila sebe i otrčala u kuhinju.

-"Zaspala sam!" Rekla je uzimajući sendvič sa tanjura na stolu.

-"Skoro. Polako jedi, ugušit ćeš se." Rekla joj je mama mičući pogled sa novina.

-"Ne mogu. Idem. Vidimo se." Rekla je i izjurila iz kuhinje jedući sendvič.

Njena mama je pogledala za njom i nasmijala se.

U školu je stigla taman nekoliko minuta prije zvona, a u učionicu minutu prije.

-"Gdje si ti?" Upitala ju je Hanna dok je sjedala na svoje mjesto.

-"Zaspala sam." Rekla je teško dišući.

-"Jesi dobro?" Upitala ju je Lucy.

-"Jesam, dobro sam." Odgovorila je vadeći knjigu i bilježnicu.

Htjela ju je još nešto pitati, ali je ušao nastavnik.

-"Dobro jutro!" Rekao je zatvarajući vrata.

-"Danas nam je zadnji sat." Nadovezao se sjedajući u svoju stolicu.

Hanna se okrenula prema Lucy i Haley i usnama oblikovala pitanje: "-Kako?" Obje su slegnule ramenima.

-"Hanna. Zanima li te nešto?" Oštro je rekao.

-"Ovaj.. Ne, ništa." Rekla je i spuzila u stolici.

-"Onima kojima zaključim ocjenu, slobodni su. Onima kojima ne zaključim, ostaju na odgovaranju. Ima li pitanja?" Rekao je otvarajući imenik i gledajući i razred.

Svi su šutili.

Nakon svih učenika, došao je do Lucy.

-"Lucy Sage?" Prozvao ju je.

-"Da?" Rekla je i ustala se.

- "Što misliš, ideš ili ostaješ?" Upitao je gledajući je u oči.

-"Pa, ja se nadam da idem." Odgovorila je.

-"E,pa. U pravu si. Možeš ići." Rekao je i zapisao ocjenu.

-"Hvala." Sjela je na stolicu i čekala.

-"Haley Scott?" Opet je prozvao.

-"Molim?" Ustala se polako.

-"Možeš ići. " Rekao je kratko.

Kao i Lucy i ona je sjela. Čekale su Hannu. Hanna je bila među zadnjima. Dosada je sam njih nekoliko izašlo. Ostali su morali odgovarati.

-"Hanna York?"

-"Da?" Tiho je rekla i nesigurno se ustala.

Šutio je neko vrijeme i nešto mrmljao sebi u bradu, a zatim ju je pogledao i rekao: -" Ostaješ."

Haley i Lucy su se pogledale, a zatim izašle iz razreda. Otišle su do kantine.

-"Zašto ju je ostavio?" Pitala je Lucy polutiho.

-"Dobila je jedinicu iz zadnjeg seminara. Vjerojatno je mora ispraviti. Valjda neće ići na produžnu." Odgovorila joj je Haley.

Razgovarale su neko vrijeme, a zatim vidjele Hannu kako ide prema njima.

-"I?" Upitale su je.

-"Prošla sam." Veselo im je odgovorila.

Ustale su se i zagrlile ju.

Ostatak dana im je prošao iznimno sporo. Ništa zanimljivo se nije događalo. Čekale su da zvono oglasi kraj dosadnog ponedjeljka.

Hvala svima koji čitate..Lajkate, komentirajte i preporučite drugima ako vam se sviđa.. :D