Završivši zadnji pramen kose, spustila je uvijač na stol i pogledala u svoj odraz u ogledalu. Kosa je bila raspuštena i blago uvijena, oči naglašene maskarom, crnom olovkom te svijetloplavim sjenilom. Usne je prekrivao tek tanki sloj prozirnog sjajila. Laganim potezom ruke uzela je bočicu omiljenog parfema i lagano pošpricala vrat. Ustajući se, bacila je zadnji pogled k ogledalu. Zadovoljna onime što vidi, lagano se nasmiješila te uzela torbicu sa stola i izašla van iz sobe.
Kada je došla do stepenica, vidjela je njene kako stoje na dnu stepenica sa fotoaparatom u rukama. Pogledala je u njihova lica i nasmijala se. Izgledali su poput psića koji jedva čeka da mu se vlasnik vrati sa puta. Njena mama je nagnula svoju glavu na rame njenog tate. Njezin tata je u desnoj ruci držao fotoaparat, a lijevom je obuhvatio struk njene mame. Oduvijek j e mislila kako su prelijepi zajedno. Željela je nešto poput toga što su oni imali. Znala je da su imali svojih nesuglasica i da su se svađali, ali iznad svega toga su se voljeli i slagali. Iz razmišljanja ju je trgnuo glas njenog oca.
-"Stani. Želim te slikati na stepenicama." Rekao je paleći fotoaparat.
Stala je, desnom rukom držeći se za ogradu, lijevom držeći torbicu i nasmijala se pokazujući svoje prelijepe bijele zube te sjaj u očima.
Jedna fotografija se pretvorila u niz njih. Kako silazi, pa sa mamom, pa sa tatom.
-"Jel sada bilo dosta?" Upitala ih je sa smiješkom na licu.
-"Mislim da je. Oprosti, ali želimo imati uspomenu na današnji dan." Odgovorila joj je mama sa suzama u očima.
-"Mama, nećeš me se tako lako riješiti." Rekla joj je Haley kroz osmijeh.
-"Znamo, ali.. shvatit ćeš kad budeš imala svoje dijete." Odgovorio joj je tata, grleći je.
-"A ja?" Oglasila se njena mama dižući jednu obrvu.
Pružili su joj ruke koje je ona prihvatila.
Obiteljski trenutak je prekinulo zvono na vratima.
Gledajući prema vratima, duboko je udahnula i zagrizla usnicu u iščekivanju.
-"Dobro večer. Je li Haley spremna?" Upitao je poznat glas.
-"Je, uđi." Odgovorio je njezin tata mičući se u stranu da uđe.
Gledajući u figuru koja je ušla kroz vrata, osjetila je kako postaje nervozna. Pogledi su im se susreli. Nasmiješio joj se i krenuo prema njoj.
-"Dobro večer gospođo Scott. Kako ste?" Upitao je njenu mamu koja je stajala pored Haley.
-"Dobro sam, a ti?" Upitala ga je sa smiješkom.
-"Malo nervozno, ali dobro." Rekao je kratko i iskreno.
Zatim se okrenuo prema Haley koja ga je gledala sa smiješkom na licu. Nagnuo se prema njoj te ju je lagano poljubio u obraz na što je ona spustila glavu zarumenivši se. Zatim je stavio ruku u džep sakoa i izvukao malu kutijicu sa plavim cvijetom koji je išao na njenu ruku. Nasmijala se te ispružila lijevu ruku prema njemu.
-"Moram vas slikati." Rekao je njen tata.
Prihvatili su to. Stao je do nje, desnom rukom obuhvativši njen struk, a lijevom rukom stisnuvši njenu ruku koja je bila na njegovom struku. Osjetila je njegov parfem te njegov topli dodir, pogledala je prema njemu te se uhvativši njegov pogled nasmijala.
…
Nakon što joj je pomogao da izađe iz auta, zatvorio je vrata jednim brzim potezom. Okrenuvši se prema njoj, vidio je da ga nestrpljivo čeka, sa malim smiješkom na licu. Došavši do nje, obuhvatio je njezin struk svojim rukama te se lagano nagnuo i poljubio je u usta. Poljubac koji je čekao otkako je došao na njena vrata.
Dajući joj mali osmijeh tiho je progovorio.-Prelijepa si večeras lutko.
Njoj su se obrazi zažarili, ali nije spustila pogled. Umjesto toga se stidljivo nasmiješila i vratila kompliment:-"Hvala gospodine King, ni vi niste loši."
Uhvatio je njenu ruku te isprepleo svoje prste sa njenima te su lagano krenuli.
Dvorana je bila prelijepa. Reflektori su napravili romantičnu atmosferu, na pozornici je bio bend koji je svirao poznate stvari. Na stropu su bili obješeni baloni u nizu, a duž cijele dvorane su bili složeni stolovi.
Na samom ulazu ih je dočekao fotograf. Nakon što su bili uslikani, polako su krenuli kroz mnoštvo stolova da nađu djevojke.
YOU ARE READING
It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished
FanfictionSvi smo mi imali ljetnu ljubav. No, što kada je ne možemo zaboraviti? Još gore, što kada se ne možemo sjetiti njihovog imena, nego samo nekog dijela njihovog lica? Što učinit kada napokon kreneš dalje,a prošlost ti se pojavi na vratima? Zaboraviti j...