It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 12

-"Jesi spremila stvari?" Upitao je Haley otac njenu mamu naslonivši se na vrata njihove spavaće sobe.

-"Jesam." Odgovorila mu je okrenuvši se prema njemu.

-"Sve?" Upitao ju je podignuvši jednu obrvu  i krenuvši prema njoj.

-"Da, sve. Zar sumnjate u mene gospodine Scott?" Rekla mu je, dok su se njezine usne razvlačile u osmijeh.

-"Ni najmanje, gospođo Scott." Dok je to govorio, već je bio ispred nje, držeći je rukama za struk i gledajući je u oči.

Gledali su se i smijali se, a zatim su se poljubili. Onako, nježno ali sa puno strasti i ljubavi.

-"Ne mogu vjerovati da će sutra biti 18 godina našeg braka." Rekla mu je gledajući ga u oči.

-"Vrijeme leti, ali unatoč tome, unatoč tome što te znam u dušu, kao i ti mene, svaki dan se ponovno zaljubim u tebe." Rekao joj je smiješeći se.

Nije mu ništa rekla, samo ga je zagrlila.

Dok su se oni spremali za put, Haley i Lucy su bile u dućanu i isprobavale odjeću. Točnije haljine jer je Lucy nagovorila Haley da kupi haljinu. Željela je da večeras bude posebno lijepa, ako je to ikako bilo moguće. Sjedila je na stolici ispred kabine za presvlačenje i čekala da Haley proba jednu od 30 haljina koje su odabrale.

-"Lucy, šta će mi haljina? Imam ih kod kuće u ormaru." Upitala ju je Haley kopčajući šlic na žutoj haljinici do koljena.

-"Eto, treba ti, kao i meni. Lijepo ćemo kupiti haljine, štikle." Odgovorila je Lucy, pazeći da joj ništa ne izleti za večeras.

-"No, hoćeš izaći više?" Upitala ju je Lucy, nervozno lupkajući prstima po naslonu stolice.

Nije dobila odgovor. Haley je samo izašla.

-"Meni se ova haljina uopće ne sviđa. Gadno mi stoji." Rekla je Haley razočarano.

-"Pa, ovaj.. Stvarno je ljepše izgledala na vješalici." Odgovorila joj je Lucy nakon čega se Haley vratila u kabinu.

Nakon mora isprobanih haljina i nakon 2 sata oblačenja i presvlačenja, Haley je obukla zadnju haljinu i izašla iz kabine. Lucy je već počela gubiti nadu.

-"I? Što kažeš na ovu?Zadnja je." Upitala ju je Haley gledajući se u ogledalo.

Lucy se ustala, došla joj bliže i samo je gledala sa osmijehom na licu.

Ta haljina je bila savršena. Bila je uska u struku, malo šira u bokovima,sa širim naramenicama, kratka te prljavo ružičaste boje. Savršeno je pristajala njenoj figuri, te njenom tenu.

-"No? Hoćeš mi reći što misliš?" Rekla joj je Haley gledajući je u ogledalu.

-"To je ta! Prelijepo ti stoji. To je definitivno ta." Odgovorila joj je Lucy sa smješkom na licu.

Haley se složila s njom te se otišla presvući.

-"A tvoja haljina?" Upitala ju je dok je oblačila traperice.

Nije bilo odgovora. Lucy je otišla u susjednu kabinu da bi obukla haljinu koju je vidjela i koja joj se svidjela.

-"Jel ti mene čuješ?" Upitala je Haley izlazeći iz kabine sa haljinom.

Iznenadila se kad je shvatila da Lucy nema.

-"Lucy? Gdje si?" Upitala je okrećući se oko svoje osi. Umjesto odgovora, ugledala je Lucy ispred sebe u uskoj haljini, sa tankim naramenicama, nježnoplave boje.

-"Isuse!"Viknula je Haley. "Prelijepa sii!"

-"Stvarno?" Upitala je Lucy.

-"Da! Stvarno." Odgovorila joj je Haley.

Lucy se samo nasmijala i otišla se presvući. Kada su bile na blagajni, pogledala je na sat i shvatila da su 4 sata popodne, a njima još trebaju štikle.

-"Gladna sam." Rekla je Haley dok su izlazile iz trgovine.

-"Tek sad?" Upitala ju je Lucy i počela se smijati.

-"Da, mslm bila sam i ranije, al sad više ne mogu izdržat. Ajmo jesti!" Rekla je i povukla Lucy te počela trčati.

-"Uspori!" Vikala je Lucy, ali je Haley nije doživljavala.

Stala je tek kada su došle do jednog štanda sa hranom.

Dok je ona naručivala, Lucy e došla do izloga jedne trgovine sa cipela i vidjela savršene štikle i za jednu i za drugu. Jedne su bile čisto crne sa sivom mašnicom, a druge crne sa plavim točkama. Savršene. Okrenula se da vidi gdje je Haley i skoro je umrla od smijeha. Haley je sjela za stol jednog kafića i jela. U tom prizoru ne bi bilo ništa neobično da Haley nije imala neki čudan izraz lica, kao da nije jela  100 godina. Lucy se nasmijala i uputila prema njoj.

Dok je sjedala na stolac preko puta nje, rekla joj je: -"Ti uopće nisi primijetila da mene nema, zar ne?"

Haley joj je rukom pokazala da čeka dok ne pojede. Lucy se samo smijala.

-"Našla sam nam štikle." Rekla joj je Lucy, tražeći mobitel po torbici.

-"Oprosti, stvarno sam bila gladna." Rekla je Haley.

-"Nema veze." Uzvratila joj je Lucy smijući se.

-"Idemo?" Upitala ju je Haley.

-"Hajmo." Rekla je Lucy, tipkajući po mobitelu.