It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 46

Ovaj nastavak niste trebali dobiti danas, ali sam se ipak predomislila. :DD Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete ostaviti svjoje komentare jer mi puno znače! :DD

____________________________________________________

-"Josh, prijatelju!" Uzviknuo je sjedajući na barsku stolicu.

-"Dugo se ne vidjesmo." Rekao je kroz osmijeh rukom stavivši ispred njega zdjelicu kikirikija.

-"Predobro me poznaješ." Odgovorio mu je uzevši šaku kikirikija.

-"Kada ideš?" Upitao ga je nagnuvši se na šank.

-"Sutra." Rekao je uzdahnuvši duboko.

-"Već?" Upitao ga je.

-"Obaveze zovu." Rekao je nasmiješivši se.

-"Razumijem, nego.. Jel onaj tvoj prijedlog još uvijek vrijedi?" Upitao ga je otvarajući bocu piva.

-"Da budeš kod mene dok se ne snađeš? Naravno. Znaš da ti uvijek čuvam leđa?" Rekao je nasmijavši se.

-"Odlično, jer ozbiljno razmišljam o tome da odem." Rekao je sjedajući do njega.

-"Ako te smijem pitat čemu ta iznenadna promjena razmišljanja? Mislio sam da tu uživaš, da je to ono što želiš." Upitao je uzimajući gutljaj piva.

-"I ja sam tako mislio. No, planovi i razmišljanja se mijenjaju." Rekao je sa smiješkom.

-"E, tu imaš pravo. Nikada nisam mislio da ću živjeti ovaj život. Nevjerojatno je." Priznao mu je, gledajući u daljinu.

-"A ona mala?" Upitao ga je ozbiljno.

-"Koja mala?" Upitao ga je Niall pomalo zateknut iznenadnom promjenom teme.

-"Ona. Što si mi pričao prošle godine o njoj. Ljetna ljubav iz 2010." Rekao je pokušavajući ublažiti napetost koja je počela rasti.

-"Ništa." Rekao je uzimajući još jedan gutljaj.

-"Ništa? Kako misliš ništa?" Upitao ga je zbunjeno podignuvši obrvu.

-"Duga priča. Zapravo ne znam kako da počnem. Nisam je našao." Rekao je pomalo tužno.

-"Razumijem. Jesi li išao na to mjesto?" Upitao ga je sa smiješkom.

-"Nisam. Ne znam zašto, ali nisam. Možda odem. Prije nekog vremena smo otišli kod jedne cure na rođendansku zabavu." Rekao je vrteći bocu u rukama.

-"I?" Upitao ga je.

-"I znaš onaj osjećaj kada ti je nešto ili netko poznat odnekud, ali ne znaš odakle? Tako je s njom.  Njezin, osmijeh, miris. Neko vrijeme sam čak mislio da je to ona. Prošle su dvije godine. I iskreno, ne mogu joj se sjetiti lica. Sjećam se njenih smeđih očiju i nekih detalja. Dijelova razgovora i nekih sitnica, ali sumnjam da bih ju prepoznao da stane ispred mene. Bili smo klinci." Rekao je i duboko uzdahnuo.

-"Komplicirano je sve to, ali gle nemoj gubit nadu. Ako je ona ta, naći ćete se. Možda ne sada, ali naći ćete se. Ono što je zapisano u zvijezdama ne možemo promijeniti. Po tvom pogledu kada si pričao o njoj sam zaključio da ti još uvijek znači nešto." Rekao je stavivši ruku na njegovo rame.

-"Lagao bih kad bih rekao da mi ne dođe u misli, u san. I to uvijek u trenutcima kada se najmanje nadam. Taman kada pomislim da sam zaboravio, evo nje." Rekao je kroz osmijeh.

-"Sve će biti u redu. Vidjet ćeš. Na kraju uvijek sve bude dobro, a ako nije dobro, znači da još nije kraj." Rekao je ustajući se.

-"Hvala. Puno mi to znači." Rekao je.

-"Uvijek, a sada me ispričaj, posao zove." Rekao je nasmiješivši se i uputivši se prema djevojkama na drugoj strani šanka.

 Pogledao je prema njemu i nasmijao se. Zatim se lagano ustao, stavio novčanicu na stol i otišao.

…

-"Što kažeš?" Upitala ju je mama zatvarajući vrata.

-"Šališ se, ne?" Upitala ju je okrenuvši se prema njoj.

-"Ovo se ne događa." Uzviknula je Lucy okrećući se oko svoje osi.

-"Lucy, to ću shvatiti kao potvrdan odgovor." Rekao je Haleyin tata nasmijavši se.

-"Ali, ovo je previše ljudi." Rekla je Haley.

-"Slažem se s njom." Rekla je Lucy stavši pored nje.

-"Razgovarali smo sa tvojima Lucy. Dok ste bile u Španjolskoj, bili smo svi zajedno gledat stanove i ovaj nam se svidio. Blizu faksa ste, blizu centra grada. Sve vam je na dohvat." Rekla je Haleyina mama.

-"A uostalom, zaslužile ste to." Ubacio se njezin tata.

-"Hvala vam!" Uzviknule su u isti glas i zagrlile ih.

-"Nema na čemu. Mi idemo na kavu, a vas dvije malo razgledajte." Rekla je Haleyina mama.

Kada su se ulazna vrata njihovog novog stana zatvorila, njih dvije su se pogledale i krenule u istraživanje.

Stan je bio solidne veličine. Kod ulaznih vrata je bila stepenica koja je vodila u veliki dnevni boravak, sa dva kauča i stolićem za kavu na sredini. Na zidu koji je bio u ravnini vrata, između dva prozora se nalazila polica sa knjigama. Na zidu sa lijeve strane je bio televizor , sa desne strane jednog kauča se nalazila prelijepa crno bijela lampa, a sa live strane drugoga također crno bijela lampa. Na suprotnoj strani dnevnog boravka, nalazila se kuhinja koja je od dnevnog boravka bila odvojena šankom. Prelijepi drveni elementi boje slonovače sa sjajnim crnim ručicama. Radna ploha od crnog mramora iznad koje je bio prozor sa pogledom na cestu i park preko puta. U ravnini sa vratima se nalazio hodnik. Na kraju hodnika su bila još dva manja, jedan je vodio na desnu a drugi na lijevu stranu. Između su se nalazila vrata sa kupaonom koja je bila bijelo crvene boje. Lijevo od vrata su se nalazila dva umivaonika, dva velika zrcala i ormarići sa svake strane. Ravno je bila sjajna bijela kada, pored kade sa desne strane tuš kabina, a pored tuš kabine wc školjka. Iznad svakog zrcala su se nalazile zidne lampe.

Dvije sobe su obje bile spavaće, jednake veličine, samo što u njima nije bilo namještaja. Zidovi nisu bili obojani, bile su prazne. Haley je odabrala desnu sobu.

Sa lijeve strane se nalazio veliki prozor sa kliznim jednokrilnim vratima. Iza vrata se nalazio maleni balkon, dovoljno velik za manji stolić i dvije stolice. Sa lijeve strane u zidu se nalazio ormar, dovoljno velik da sva roba koju posjeduje stane u njega.

-"Izgleda da spavaće sobe moramo same srediti." Rekla je Lucy došavši u Haleyinu sobu.

-"Izgleda, ali nema veze. Možda je tako i bolje." Rekla je osmjehnuvši joj se.

-"Da, moći ćemo ih urediti kako želimo, a radit ćemo zajedno i bit će zabavno." Rekla je prije nego ju je zagrlila.

-"Hajde, idemo naći moje. Mislim da smo i i zaslužile kavu." Rekla je Haley uhvativši je za ruku i izjurivši iz svoje buduće sobe.