Chapter 42

951 39 0
                                    

Prije čitanja:

Ovako, odlučila sam sljedeće nastavke postavljati malo brže, jer znam da vas sve zanima kada će Niall i Haley shvatiti i pošto sam napisala taj dio preksinoć, ne mogu dočekati da ga pročitet, stoga ću vam svaki dan savljati nove nastavke.. Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete nastaviti čitati, davati svoje glasove i komentirati jer mi to puno znači! :D Love ya! <3 :*

P.S Što kažete na novu cover sliku? :D

__________________________________________________________________

Sunce je bilo visoko na nebu, glazba je treštala iz zvučnika, ljudi su se kupali, smijali i zabavljali. Haley je ležala na jednoj od ležaljki pored bazena sa sunčanim naočalama na očima uživajući u suncu. Uživajući u zadnjih par dana odmora. Uskoro će se vratiti kući i svojim životima. No, ono što nije znala je da će se njezin život potpuno promijeniti. Na neki način je već promijenjen, samo ona to još ne zna. Jer, u čemu bi bila čar kada bi ona ili bilo tko znao što će se sljedeće dogoditi.

-"Hey neznanče!" Uzviknuo je poznat glas stajući na put sunčevim zrakama.

-"Hey i tebi!" Uzvratila je spustivši naočale na vrh nosa dok joj se osmijeh pojavio u kutu usana.

-"Slobodno ti se pridružim?" Upitala ju je Lucy sjedajući na praznu ležaljku do nje.

-"Naravno ludice, kakvo je to pitanje?" Upitala ju je, okrećući glavu prema njoj.

-"Samo pitanje, ne znam ja očekuješ li možda nekoga." Rekla je nasmijavši se.

-"Nego, gdje je Hanna?" Upitala je uzimajući bocu vode.

-"Sa Joshom vjerojatno. Upecala je dobru, veliku ribu iz mora." Rekla je.

-"Opet? Ovih dana je više od pol dana s njim. Jel on nema svoj život?" Rekla je Haley sjedajući  na ležaljku i stavljajući sunčane naočale na glavu.

-"Mislim da je trenutno ona njegov život." Rekla je Lucy napravivši grimasu.

-"Zlobne smo." Rekla je Haley nasmijavši se.

-"Samo mrvicu." Priznala je Lucy.

-"Volim je, ali, mislila sam da će i nama posvetiti malo vremena." Rekla je Haley gledajući u ležaljku na kojoj je trebala ležati Hanna.

-"Ne mogu vjerovati da smo još par dana ovdje." Rekla je Lucy uzdahnuvši.

-"Da. Imam osjećaj kao da sam tek sad došla." Rekla je Haley maknuvši pogled sa ležaljke na Lucy.

-"Ali, sad se bar možemo malo ispričat." Veselo je uskliknula, udobno se namjestivši i uputivši Haley najljepši mogući osmijeh.

-"Ludo jedna. Naravno. Pucaj." Rekla je Haley pretvarajući se u uho.

-"Nismo ni pričale o Lucasu. Izgledaš mi sretno. Znači li to da si zaboravila?" Upitala ju je promatrajući izraz njenog lica.

-"Sretna sam. Čini me sretnom. Čini da zaboravim." Odgovorila joj je lagano se nasmiješivši sjetivši se Lucasa.

-"Ali?" Upitala ju je Lucy podignuvši obrvu.

-"Ali, mislim da još neko vrijeme neću moći zaboraviti. Jednostavno, sviđa mi se Lucas, lijepo mi je s njim, čini me sretnom, čini da zaboravim. Ali, nešto mi fali." Rekla je duboko uzdahnuvši i zagriznuvši usnicu.

-"Jesi otišla na ono mjesto?Gdje si ga prvi puta srela?" Upitala ju je oprezno.

-"Nisam. Htjela sam, ali.. Mislim da bi mi to prouzrokovalo bol. Bol s kojom se ne mogu suočiti. Da sam se sjetila pitala bih se kako da ga nađem, a da se nisam sjetila, bila bih tužna jer se ne mogu sjetiti." Rekla je prije nego je uzela gutljaj vode.

-"Shvaćam te. Mislim da ne bi trebala biti tako oštra prema sebi. Mislim da bi se trebala pustiti. Da bi trebala dopustiti sama sebi da zavoliš. Da budeš istinski sretna. Zaslužuješ to isto koliko zaslužuješ znati istinu. Možda bi za tebe bilo dobro da odeš tamo. Možda bi ti to donijelo nekakav zaključak, možda bi tada uspjela zatvoriti to poglavlje. Znam da se bojiš onoga što bi moglo biti, ali ovako ćeš se vječito pitati." Rekla je osmjehnuvši se i stisnuvši joj ruku lagano.

-"Hvala ti. Hvala što si tu. Hvala što postojiš. Ti si mi kao sestra koju nemam." Rekla je osmjehnuvši se i čvrsto je zagrlivši.

-"Naravno. Uvijek sam tu, uvijek ću biti tu. Zapamti to. Što god da se dogodi,što god nam život donese, samo me pozovi i bit ću tu. Ako ne uživo, uvijek ću biti u tvome srcu. Sve što želim je da budeš sretna i sa nekime tko te zaslužuje, jer zaslužuješ samo najbolje. Volim te." Rekla je, stisnuvši je jače.

Duboko je udahnula, nasmijala se i jedna vrela suza je kapnula iz njenog oka. 

____________________________________________________________________

Znam da je ovaj kratak, oprostite. Pisan je davno.. :D Nadam se da vam se sviđa.

It's you. It's always been you (NH  Ff - Book 1) FinishedWhere stories live. Discover now