Chapter 53

1K 49 9
                                    

Sjedeći na podu prazne sobe, gledala je kroz prozor u sivo nebo iznad Manchestera. Ljeto je na izmaku. One koliko toliko tople dane u kojima se Sunce uspjelo probiti kroz oblake i zasjati, zamijenit će hladan vjetar i kiše. Boje će se promijeniti. Zelenilo će zamijeniti žute, narančaste, smeđe i crvene boje. Život se mijenja poput vremena. Imamo proljeće, ljeto, jesen i zimu. Sa svakim novim godišnjim dobom, i mi se nesvjesno mijenjamo. Svaki dan je novo iskustvo, novi izazov i nova pustolovina.

Još jedno ljeto u nizu je prošlo. Još jedno ljeto bez njega. No, ovo ljeto je bilo drukčije. Ovo ljeto je imala njega, a sada ga više nema. Možda je tako i bolje.

Osjetivši nečiji pogled na sebi, okrenula je glavu prema vratima gdje je stajala Lucy gledajući je. Imala je tamnoplave traperice, bijelu majicu te žuti kaputić preko nje. Kosa joj je bila podignuta u visoki rep. Sunčane naočale su bile zataknute na vrhu njezine glave.

-"Kada si stigla?" Upitala ju je Haley, nasmijavši se.

-"Prije nekoliko minuta." Rekla je približavajući joj se.

-"Nisam te čula." Priznala je.

-"Na trenutak sam pomislila da nisi još došla, a zatim sam ugledala jaknu na kauču." Rekla je sjedavši na pod pored nje.

-"Došla sam prije nekih pola sata. Trebalo mi je malo tišine i mira." Rekla je zataknuvši pramen kose iza uha.

-"Nismo imale prilike razgovarati o suboti. Kako se osjećaš?" Upitala ju je Lucy, prekriživši noge.

-"Dobro sam. Tako je moralo biti. Možda je i najbolje tako." Rekla je Haley slabašno se osmjehnuvši.

-"Možda. Jesi razgovarala sa Niallom od subote?" Upitala je zatim.

-"Nisam. Rekao je da u nedjelju navečer lete za Australiju.  Ali, zato mi je Lucas zatrpao mobitel sa pozivima i porukama." Rekla je igrajući se sa prstima.

-"Ajoj da. Sad sam se sjetila. Jesi mu se javila?" Upitala ju je.

-"Nisam, ne želim razgovarati s njim. Ne želim čuti njegovu stranu priče i ne želim slušati isprike. I definitivno ga ne želim vidjeti." Rekla je ustajući se.

-"Shvaćam. Kuda ćeš?" Upitala ju je Lucy gledajući je zbunjeno.

-"Idem po neke stvari koje sam donijela, a ostavila u autu. Pomogneš mi?" Upitala je nasmijavši se.

-"Naravno, ako ti pomogneš meni." Rekla je ispruživši ruku.

Povukavši je, Haley je izgubila ravnotežu i našla se na podu, povukavši Lucy za sobom. Nekoliko trenutaka je vladala tišina, a zatim je sobu ispunio zvuk njihovog smijeha odbijajući se od prazne zidove.

Nagnuvši glavu na staklo automobila, promatrajući brojne zgrade, trgovine i ljude kako žure, sjetio se nje. Nasmijavši se lagano, izvadio je mobitel iz džepa. Otključavši ga, otvorio je novu poruku i dodao primatelja. Sam pogled na njezino ime je izazvao nervozu.  Duboko udahnuvši, počeo je pisati.

Za: Hales

Nemoj misliti da sam zaboravio na svoju jaknu. J

Poslavši poruku, još jednom se nasmiješio te je jednim pokretom mobitel vratio na njegovo mjesto.

-"Nešto zanimljivo?" Upitao ga je Louis.

-"Ništa posebno." Slagao je.

-"Sigurno? Jer, malo se rumeniš." Rekao je Louis gurkajući ga laktom.

-"Sigurno je Demi." Rekao je Harry, namignuvši mu.

Nije ništa rekao, samo se nasmijao. Zapravo nije ni znao kako bi im rekao. Kako im reći, što im reći? Kako im objasniti ono što ni sebi nije mogao objasniti.?

It's you. It's always been you (NH  Ff - Book 1) FinishedWhere stories live. Discover now