Stala je pred ogledalo u hodniku, prstima prešla preko lančića, zatim je podigle pogled prema svom odrazu i nasmijala se onako od srca.
-"Oprosti, nisam ti htio smetati." Rekao je jedan glas.
-"Ne smetaš mi." Odgovorila mu je, gledajući prema smjeru iz kojeg je dolazio.
Nakon nekoliko sekundi šutnje, lik je došao na svjetlo.
-"Lijep lančić." Rekao joj je gledajući u lančić.
-"I ja tako mislim." Rekla je te se nasmijala i spustila pogled prema podu.
-"Mislim da se nismo službeno upoznali."Rekao je, pružio ruku prema njoj te nastavio-"ja sam Niall, drago mi je."
-Stidljivo ga je pogledala, pružila mu ruku i rekla kratko: "Haley."
U sekundi kada je njena ruka dotakla njegovu, prošli su je trnci. Ugodan osjećaj, nešto poput leptirića u trbuhu.
Pogledala ga je u oči i brzo pustila njegovu ruku.
-"Imaš lijepe oči, tako su mi poznate." Rekla je, nervozno grickajući usnicu.
-"Hvala. Tvoje su također jako lijepe." Rekao je i nasmijao se.
Počela se crveniti i samo je tiho progovorila: "Ovaj, moram ići pozdraviti svoje goste."
Prije nego joj je stigao išta reći, prošla je pored njega.
Nije ona bila jedina obuzeta čudnim osjećajem, nisu samo njoj njegove oči bile poznate, nego i njemu njene. Bili su na pragu nečega, čega nisu bili svjesni. Nečega što će im promijeniti život zauvijek.
Kada je ušla u stražnje dvorište, svirala je glazba. Dečki su bili negdje među ostalima, uklopili su se. Hrpa ljudi joj je čestitala rođendan, a ona se smijala i zahvaljivala im se.
-"Haley, ovo je tvoja večer! Imamo mikrofone, najtraženiji bend na svijetu, i priliku da se ludo zabavimo." Rekla joj je Hanna.
-"Dobro, ne znam na šta ciljaš?" Upitala ju je Haley pijući sok.
-"Pa ovaj, nas tri ćemo nešto napraviti." Rekla je Lucy smijući se i namigujući joj.
-"Što ste opet napravile?" Upitala ih je gledajući ih ispod oka.
-"Ništa, baš ništa." Odgovorila joj je Lucy i nestala.
-"Kamo ona sada ide?" Upitala je Hannu, ali je ona samo slijegnula ramenima.
Ubrzo je nastupila tišina. Haley se okrenula ne sekundu da vidi što se događa.
-"Što se događa?" Okrenula se prema mjestu gdje je stajala Hanna, ali je tamo umjesto Hanne bio samo zrak i prazan prostor. Okrenula se oko svoje osi i odjednom osjetila kako ju je netko uhvatio za ruku, a zatim je čula i Liamov glas kako nešto priča.
Otvorila je oči i shvatila da je Niall drži ispod ruke i vodi prema pozornici na kojoj su stajale Lucy i Hanna sa mikrofonima u ruci, a blizu njih dečki. Pogledala je u Nialla koji se smiješio i pomagao joj da se popne na pozornicu. Kada se popela, pogledala je prema ljudima iz njene škole kako joj plješću, a zatim je začula Lucy.
-"Haley, ovo je za tebe od nas dvije. Hvala ti na svemu! Volimo te! Želimo ti najljepši rođendan! A sada, molim te, pridruži nam se." Rekla je pružajući ruku prema njoj.
Uhvatila je njenu ruku, a Hanna je mikrofone predala Niallu. Taman kada je htjela reći kako ne želi i pobjeći sa pozornice, glazba je počela svirati.
Tu melodiju je znala napamet, isto tako je znala i korake koji su joj se urezali u pamćenje. Nesigurno je pogledala prema Hanni i Lucy koje su joj se osmjehnule dajući joj do znanja da su tu i da je vrijeme da se zabave. Lagano im se osmjehnula, zatvorila oči, duboko udahnila te se prepustila glazbi da je vodi. Nije se ni snašla, a već je plesala koreografiju koju je znala na pamet. U tom trenu nije razmišljala ni o ljudima koji je gledaju, ni o tremi ni o činjenici da je najpoznatiji bend na svijetu gleda. Osjećala se slobodno, sretno te ispunjeno. Pred kraja pjesme bio je njen trenutak. Kada su se Hanna i Lucy povukle unatrag, ona je zakoračila u ritmu glazbe te napravila ogroman skok i piruetu u zraku te je doskočila na koljeno i malo proklizala po pozornici puštajući glavu dolje. Duboko je disala pokušavajući si umiriti ritam srca kada je otvorila oči i ugledala sve ljude iz škole koji su se smijala i pljeskali im.
Taman kada se htjela ustati, sva rumena u licu, netko joj je pružio ruku.
YOU ARE READING
It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished
FanfictionSvi smo mi imali ljetnu ljubav. No, što kada je ne možemo zaboraviti? Još gore, što kada se ne možemo sjetiti njihovog imena, nego samo nekog dijela njihovog lica? Što učinit kada napokon kreneš dalje,a prošlost ti se pojavi na vratima? Zaboraviti j...