Otvorivši oči, lijeno se protegnula u krevetu. Pogledavši prema prozoru, vidjela je da je nebo mutno. Duboko je uzdahnula i ustala se. Lijeno hodajući, ušla je u kupaonu. Pošto se probudila rano, imala je vremena za malo duže tuširanje. Pustivši vodu u tušu, ušla je i puštala kapljice da klize niz njeno tijelo.
Izlazeći iz tuša, ogrnula se ručnikom i produžila u sobu. Otvorivši ormar, uzela je bijelu haljinu do koljenja, conversice i crnu kožnu jaknicu. Nakon što se obukla, sjela je za stol sa šminkom. Češljajući svoju kosu, smiješila se sama sebi. Stavivši olovku i maskaru, provukla je ruke kroz kosu te se pogledala u ogledalo. Sjetila se Lucasa i nasmiješila. Onda je u kutu ogledala ugledala njegovu jaknu koja je bila na stolici radnog stola. Ustala se, otišla do radnog stola, uzela torbu i mobitel te jaknu i izašla van iz sobe. Spuštajući se stepenicama, osjetila je miris doručka i razgovor njenih roditelja.
Ulazeći u kuhinju sa smiješkom na licu, sjela je na stolicu nasuprot svojih.
-"Dobro jutro!" Veselo je rekla.
-"Jutro dušo." Rekao joj je tata sa osmijehom.
-"Kako to da si budna?" Upitala je mama, dodajući joj tanjur sa pečenim jajima i slaninom.
-"Nisam mogla spavati, a i ne želim zakasniti." Rekla je uzimajući šalicu sa kavom.
-"Čija je ono jakna?" Upitao ju je tata gledajući u Lucasovu jaknu.
-"Od jednog prijatelja. Jučer smo bili na kavi i bilo mi je hladno pa mi ju je posudio." Rekla je Haley.
-"Pravi džentlmen." Rekao je gledajući je.
-"Da." Uzvratila je, uzimajući zalogaj doručka.
-"Jel sigurno samo prijatelj ili?" Upitala ju je mama sa osmijehom.
-"Mama!" Zavapila je Haley.
-"Što? Samo sam znatiželjna." Rekla joj je.
-"Dobro, nije samo prijatelj. Jučer smo bili na spoju." Rekla je ustajući se.
-"Znala sam." Rekla je zadovoljno njena mama.
-"Nisam ni sumnjala u tebe." Rekla joj je Haley kroz osmijeh.
Zatim je došla do nje, zagrlila je i poljubila, te je isto to napravila sa tatom.
-"Idem, ne želim zakasniti." Rekla je sa osmijehom, uzimajući torbu i njegovu jaknu.
-"Pazi na sebe." Rekla joj je mama.
-"Uvijek!" Viknula je Haley iz hodnika, prije nego je zatvorila izlazna vrata za sobom.
…
-"Ne mogu vjerovati da moja mala djevojčica ima dečka." Rekao je njezin tata uzimajući gutljaj kave.
-"Nije više tako mala dragi. Moralo se dogoditi kad-tad." Rekla mu je žena nježno.
-"Znam, samo se nisam nadao da će to kad-tad doći tako brzo." Rekao je kiselo se nasmiješivši.
-"Nemoj se brinuti. Haley je pametna i dobra cura. Dovoljno je odrasla da zna što radi." Rekla je njezina mama, spremajući njezin tanjur.
-"U pravu si." Dodao je njezin tata.
…
Dolazeći pred školu, vidjela je Lucy i Hannu kako je čekaju pred ulazom. Došavši pred njih, vidjela je da je čudno gledaju.
-"Čija je to jakna?" Upitala ju je Hanna.
-"Zdravo i tebi." Odvratila joj je Haley kroz osmijeh.
-"Zdravo. A sad, čije je to jakna?" Upitala ju je ponovno, gledajući je upitno.
-"Lucasova." Uzvratila joj je gledajući u jaknu.
-"Molim?" Rekle su obje u isti glas.
-"Pričaj." Lucy je rekla, držeći oči širom otvorene.
-"Nema se tu šta puno pričati. Bili smo na kavi i u šetnji, bilo mi je hladno i dao mi je svoju jaknu." Rekla je, gledajući ih.
-"Oho!" Uzviknula je Hanna sa osmijehom.
-"Hajmo na nastavu." Rekla je Haley i krenula unutra.
-"Moram do ormarića po bilježnicu. Idete samnom?" Upitala ih je Lucy.
-"Hajmo." Odgovorile su u isti glas.
Čekajući da Lucy utipka šifru i ume što treba iz ormarića, Haley je stajala naslonjena na jedan od ormarića, zamišljeno gledajući pred sebe. Odjednom je osjetila nečije ruke oko svojih očiju, a ubrzo nakon toga i poznat glas kako ju pita: -"Pogodi tko je?"
Nasmiješila se i odlučila igrati igru.
-"Hmm.. Luke?" Upitala je zaigrano.
-"Ne, pogađaj ponovno." Rekao joj je kroz osmijeh.
-"Uff.. Možda.. hmm.. Patrick?" Ponovno je upitala, grizući unutarnju stranu obraza da se ne počne smijati.
-"Ne. Probaj ponovno." Rekao joj je opet, ovaj put bez smiješka.
-"A ne znam, tko je?" Rekla je grickajući usnicu i očekujući reakciju.
Nije ništa rekao, samo je maknuo ruke sa njenih očiju. Okrenuvši se, vidjela je Lucasa kako stoji iza nje sa pognutom glavom.
-"Hej! Pa to je gospodin King." Rekla je veselo.
Podigao je pogled prema njoj i gledao je ozbiljno, prije nego je prozborio:-"Ne mogu vjerovati da nisi pogodila tko je?"
Približila mu se ovivši svoje ruke oko njegovog vrata, gledajući ga duboko u oči prije nego je rekla:-"Zar stvarno misliš da te nisam prepoznala?"
Nasmiješio joj se i umjesto odgovora ju je poljubio. Vratila mu je poljubac.
-"Khm.. Mi smo još uvijek tu." Začula je Lucy.
Prekinuvši poljubac, nasmijala se i okrenula prema njima.
-"Ovaj, da.. oprostite. Lucasa znate, zar ne?" Upitala ih je sa osmijehom na licu.
-"Vjerujem da smo se upoznali." Rekla je Hanna gledajući u njega.
-"Hoćemo polako, golupčići?" Upitala je Lucy, zatvarajući ormarić.
Haley je samo kimnula glavom. Pogledavši prema Lucasu, nasmijala se i uhvatila njegovu ruku.
-"Prelijepa si danas." Šapnuo joj je na uho.
-"Hvala ti." Odgovorila mu je spuštajući pogled i rumenivši se.
Dok su ulazili u razred, osjetila je začuđene poglede na sebi, ali nije je bilo briga. Nikada joj nije bilo previše stalo o tome tko što misli, i sigurno neće sada početi. Sjedajući na svoje mjesto u zadnjoj klupi do prozora, bacila je pogled prema Lucasu, koji je već gledao u nju i smijao se.
STAI LEGGENDO
It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished
FanfictionSvi smo mi imali ljetnu ljubav. No, što kada je ne možemo zaboraviti? Još gore, što kada se ne možemo sjetiti njihovog imena, nego samo nekog dijela njihovog lica? Što učinit kada napokon kreneš dalje,a prošlost ti se pojavi na vratima? Zaboraviti j...