It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 16

Nakon neugodne situacije, niti jedno od njih nije znalo koji se vrag događa. Stalno su im se događale nekakve neugodne situacije. Izlazeći u stražnje dvorište, Haley je odlučila da se pravi kako se ništa nije dogodilo, ali u isto vrijeme da ga nekako izbjegava dok ne shvati što se događa.

Duboko uzdahnuvši, prešla je jezikom preko usnica te ih zagrizla, a zatim je ugledala Hannu te polako krenula prema njoj.

-"Gdje si nestala?" Upitala ju je Hanna podignuvši jednu obrvu.

-"Otišla sam se malo osvježiti." Kratko joj je rekla Haley, trudeći se da ne otkrije nešto.

-"Aha, u redu." Nasmijala se Hanna.

Haley se pridružila razgovoru nje i još nekolicine cura koje su bile sa njom. Pokušala se zabaviti i ne razmišljati previše kao što je imala običaj činiti.

…

Ne znajući što da misli i kako da se ponaša, Niall je duboko uzdahnuo spuštajući se niz stepenice. 

Pripremajući se na hrpu pitanja koja su ga čekala, polako je izašao u stražnje dvorište. Zastao je na trenutak i gledao oko sebe. Pogled mu je okrznuo dečke koji su mu mahali pozivajući ga da dođe do njih. A zatim je stao na jednom liku.  Prepoznao bi je čak i da su u moru ljudi. Nešto u vezi nje ga je neodoljivo privlačilo te izazivalo čudne osjećaje,među kojima je bio i onaj da mu je užasno poznata. Njen osmijeh, ponašanje, oči…  Ali koliko god razmišljao o tome nije se mogao sjetiti odakle. Mašući glavom, prekinuo je sam sebe iz razmišljanja te polako krenuo prema dečkima.

…

Razgovarajući, nije obazirala pažnju na ono što se događa oko nje. Hanna je trenutno bila u afektu lupanja gluposti, a jedna od tih gluposti je rezultirala Haleyinim napadom smijeha. Toliko se smijala da se nagnula natrag i osjetila kako lagano gubi ravnotežu, te kako joj tijelo polako pada. Zatvorila je oči čekajući da udari u tlo, ali je umjesto tla osjetila nečije ruke ispod njenih leđa.

U trenu se našla oči u oči s njim. Istog trena se zacrvenjela, ali njen pogled je još uvijek bio zakovan za njegov. Gledali su se tek nekoliko trenutaka, a njoj se činilo kao cijela vječnost. Zatim je on zagrizao usnicu te je lagano pridigao tako da je sad stajala na nogama, licem prema curama koje su je gledale kao duha.

-"Jesi dobro?" Zabrinuto ju je upitala Hanna.

Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se pribere, a kada konačno je,sve što je uspjela izustiti bilo je:- Jesam.

Shvaćajući da je on još uvijek iza nje, lagano se okrenula te pogledala u njega, a zatim u pod nervozno grickajući usnice.

Skupila je hrabrost da ga pogleda u  oči te prije nego je promislila o onome što će reći, riječi su izletjele iz njenih usta:-" Uvijek si negdje u blizini da me spasiš. Hvala ti."

Kada je shvatila što je rekla, osjetila je kako se crveni te je spustila glavu prema podu.

Spuštajući svoju glavu prema njenoj, hvatajući njene oči svojima, natjerao ju je da digne glavu i pogleda ga.

-"Ništa, i drugi put." Rekao joj je uz smiješak.

Srećom, neugodnu situaciju je spasila Lucy koja je došla do nje.

-"Jesi dobro? Jel ti treba vode? Zraka? Jesi gladna?" Zabrinuto ju je upitala sa podignutim obrvama.

Haley ju je pogledala kao da je pala s Marsa te suzdržavajući smijeh odgovorila:-"Ne, hvala. Dobro sam, ali hvala ti na brizi."

Stisnuvši joj ruku,nije mogla izdržati te se je puknula smijati. Zatim je smijući se pogledala u Nialla koji je još uvijek zadržavao smijeh.

Gledajući je kako se smije, način na koji ga je pogledala sa suzama od smijeha u očima bio je dovoljan da  se i Niall odvali smijati kao da je poludio.

Jesu li konačno probili neugodnost i napetost koja ih je okruživala?