-"Hoću li ti nedostajati?" Upitao je tiho, igrajući se njezinim prstima.
-"Naravno. A ja tebi?" Upitala ga je.
-"Normalno. Ne znam kako ću preživjeti." Rekao je sa poluosmijehom.
-"Lako za to, mene zanima kako ćemo mi kada počne faks. Ti ćeš biti ovdje, a ja u Manchesteru." Rekla je gledajući ga.
-"Viđat ćemo se već, čut ćemo se svaki dan, imamo skype. Uspjet ćemo. A uostalom, to je samo 2 sata vožnje." Rekao je sigurno.
-"Nadam se da si u pravu." Rekla je sa osmijehom.
-"Kada krećete?" Upitao je.
-"Ujutro." Rekla je tiho.
Nije joj ništa odgovorio. Rukama je obuhvatio njezino lice i zagledao joj se u oči. Gledao ju je neko vrijeme, pokušavajući upamtiti svaku crtu njenog lica. Zatim je lagano nakrenuo glavu u stranu i poljubio je.
-"Ne znam kako ću živjeti bez ovih poljubaca." Rekla je nakon što su im se usne odspojile.
-"Zato ću te sad nastavit ljubit, tako da lakše izdržiš." Rekao je prije nego ju je povukao prema sebi i ponovno poljubio.
…
-"Napokon odmor." Rekao je Harry sjedajući na kauč.
-"Da, iscrpljen sam i fale mi moji i Dani." Rekao je Liam otvarajući bocu vode.
-"Jedva čekam da legnem u svoj krevet i dobro se naspavam." Nadovezao se Zayn.
-"Da, kad jednom legneš i zaspiš, vjerojatno se nećeš probudit 3 dana." Rekao mu je Louis sa osmijehom, lagano ga gurkajući laktom.
-"Haha, jako smiješno. U biti, vjerojatno će tako i biti." Rekao je sliježući ramenima.
-"Niall, a što ćeš ti?" Upitao ga je Harry gledajući prema njemu.
-"Otići ću vidjeti svoje, naspavat se, najest i onda ću otići malo u Španjolsku." Rekao je prolazeći rukama kroz kosu.
Neko vrijeme su još sjedili i pričali, a zatim su otišli svatko u svoju sobu. Sutra ih je čekao dugačak let i povratak kući na 3 tjedna odmora.
Prilazi mu, gleda ga i na licu joj blista onaj prelijep osmijeh. Pruža joj ruku, no ne može je dodirnuti. Doziva je no, ona se sve više i više udaljava. Čuje je kako se smije, ali taj smijeh biva sve dalji i dalji. Kreće za njom, no ona nestaje. Pada na koljena, rukama prekriva lice, usne tiho šapuću njeno ime, no nje više nema.
…
-"Ne mogu te pustiti." Rekao joj je grleći je.
-"Vidim, ali morat ćeš me pustit jednom." Rekla je smiješeći se.
-"Ne moram. Ostat ćemo zauvijek ovako." Uzvratio joj je.
- "Lucas, pusti me prije nego me ugušiš." Rekla je pokušavajući se izvući iz ubojitog zagrljaja.
Pustio ju je i obuhvatio njene ruke svojima.
-"Želim ti ugodan i sretan put i želim da se zabaviš." Rekao je tiho.
-"Hvala ti. A ja želim da me čekaš kada se vratim. Želim da tvoje lice bude prvo što ću vidjeti kad izađem iz aviona." Rekla je.
-"Normalno. Falit ćeš mi." Rekao je iskreno.
-"I ti meni, no obećajem da ćemo iduće godine ići zajedno." Rekla je nježno.
-"Znači, biti ćemo zajedno za godinu dana?" Rekao je upitno.
-"Nadam se, inače će mi propasti plan." Rekla je i namignula mu.
Nasmijao se te se nagnuo i poljubio ju. Prekidajući poljubac, svoje čelo je naslonio na njeno, jezikom prelazeći preko usvojih usana.
-"Uostalom, ovo će samo učvrstiti našu vezu." Rekla je gledajući ga u oči.
-"Znam. A sad se idi spremiti i idi spavati. Ne bi željeli da zaspiš i propustiš let, zar ne?" Rekao je namignuvši joj.
-"Vragolan. A i ne bi ga mogla propustit. Ako slučajno zaspim imam dva alarma koja bi probudila cijeli London." Rekla je i nasmijala se.
Nasmijao se na njene riječi, znajući da bi je Hanna i Lucy doslovno ubile kad bi zaspala. Zagrlio ju je čvrsto, a zatim poljubio. Nasmijao joj se još jednom te se lagano okrenuo. Spustio se niz stepenice, osjećajući njen pogled na sebi.
-"Gledaj, gledaj. Upamti dobro što vidiš, jer nećeš to vidjeti jako dugo." Rekao je i nasmijao se.
Zarumenila se i spustila glavu dolje. Kada je došao do vrata svog auta, još jednom je pogledao prema njoj uputivši joj osmijeh prije nego je sjeo u auto i otišao.
Pratila ga je pogledom, sve dok joj drveće u ulici nije zablokiralo put. Zatim se okrenula na peti te ušla u kuću. Osjetila je miris palačinki i svježe skuhane kave. Spuštajući ključeve na stolić pored vrata, uputila se prema kuhinji gdje je zatekla mamu kako peče palačinke.
-"Nešto fino miriši." Rekla je umjesto pozdrava.
-"Bok i tebi dušo." Uzvratila joj je s osmijehom.
Uzimajući nekoliko palačinki i stavljajući ih na tanjur, Haley je uhvatila mamin pogled na sebi.
-"Jesi li se spremila?" Upitala ju je zagonetno.
-"Nisam još do kraja, kad jedem ću." Rekla je sjedajući za šank.
-"Nisi do kraja ? Prije bih rekla da ti je atomska eksplodirala u sobi, a ti si čudom ostala živa." Rekla je smješkajući se.
Nije joj ništa odgovorila, samo je nastavila jesti.
-"Budi bez brige, uzela sam si slobodu i spakirala sam ti stvari. U torbu koju ćeš nosit u avion sam ti stavila neke dodatne stvari koje sam ti uzela, u kovčegu također imaš iznenađenje." Rekla joj je, nagnuvši se na drugu stranu šanka, nasuprot nje.
-"Hvala ti." Rekla je te je poljubila u obraz.
-"Sve za tebe. A ovo je također za tebe." Rekla je i posegnula za nečim u stražnjem džepu traperica.
Haley je gledala u nju čekavši da vidi što joj je to spremila.
Oči su joj se širom otvorile gledajući u malu karticu koju je njena mama stavila na stol.
-"Kreditna kartica?" Upitala ju je, gledajući je još uvijek u šoku.
-"Da, to je u biti poklon tvog oca i mene, ali on je na putovanju pa ti je ja dajem."
-"Hvala, ali to je previše.." Rekla je skrećući pogled sa mame na karticu.
-"Nije, to je tvoja kartica. Ja i tvoj tata smo zadnje 3 godine na nju svaki mjesec stavljali određenu svotu novca. To ti je za ovaj odmor i usput kad budeš na faksu." Rekla je mirno, prije nego je uzela gutljaj kave.
Haley nije ništa rekla, samo se ustala i otišla do nje te je zagrlila svom snagom.
-"Hvala vam, volim te!" Rekla je grleći mamu.
-"Nema na čemu dušo, i ja tebe volim." Uzvratila joj je mama, prije nego ju je poljubila u čelo.
-"Kasno je, na tuširanje i u krevet. Sutra se rano ustaješ." Rekla joj je.
-"Idem, idem. Ne želim zaspati. Hvala još jednom. Laku noć." Rekla je Haley odlazeći prema sobi.
YOU ARE READING
It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished
FanfictionSvi smo mi imali ljetnu ljubav. No, što kada je ne možemo zaboraviti? Još gore, što kada se ne možemo sjetiti njihovog imena, nego samo nekog dijela njihovog lica? Što učinit kada napokon kreneš dalje,a prošlost ti se pojavi na vratima? Zaboraviti j...