It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 44

Ulazeći kroz poznat prolaz aerodroma, Haley i njezine prijateljice su se žurile da što prije uzmu svoje kovčege.

-"Eno ih!" Povikala je Hanna, pokazavši prstom na tri kovčega koja su upravo pokretnom trakom dolazile prema njima.

-"Ne sjećam se da je bio ovako težak." Rekla je Haley uzimajući svoj kovčeg.

-"K vragu. Ovo sranje je teško." Prosiktala je Hanna spuštajući kovčeg na pod.

-"Pretjerala si sa šopingom." Kratko je rekla Lucy, uzimajući svoj.

-"Nisam. Kupila sam samo nekoliko majica, dvoje štikle i jedno dvije ili tri haljine." Branila se Hanna.

-"Ne, to uopće nije puno." Nadovezala se Haley, prije nego se počela smijati.

-"Haley." Pozvala ju je Lucy pokazavši joj očima iza nje.

Okrenuvši se, Haley je ugledala poznat lik u Izblijedjelim  trapericama, uskoj bijeloj majici sa crvenom kariranom košuljom preko nje, te conversicama sa osmijehom na licu kako korača prema njoj.

Nasmijavši se od uha do uha i pustivši torbu koju je imala u avionu da padne na pod, potrčala je.

On se zaustavio i raširio ruke. Zaletjevši se u njega, svoje ruke je obavila oko njegovog vrata, obuhvativši ga nogama oko struka. Njegove ruke su bile omotane oko njenih bedara.

-"Falio si mi." Prošaptala je prije nego je utisnula vreli, dugo očekivani poljubac na njegove usne.

-"I ti meni lutko." Prošaptao je prekinuvši poljubac i nasmiješivši se.

Nije ništa rekla samo ga je još jače zagrlila upijajući njegov miris.

-"E, ovo je prava umjetnička." Rekla je Hanna spuštajući mobitel.

Spustivši je dolje, uhvatio je njenu ruku i isprepleo im prste. Pogledala je u njega i poslala mu najljepši mogući poljubac.

-"Evo, izvoli." Rekla je Lucy spuštajući njen kofer.

-"Hvala ti!" Rekla je Haley nasmijavši se.

-"Idemo?" Upitao ju je Lucas.

-"Možemo." Rekla je pogledavši u cure.

-"Vidimo se na nekoj kavici, može?"

-"Naravno." Rekle su u isti glas.

-"Jel vam treba prijevoz kući?" Upitao ih je Lucas uzimajući Haleyin kovčeg.

-"Ne, eno naših." Rekla je Hanna, mahnuvši svojima.

-"Hvala na ponudi." Nadodala je Lucy, nasmiješivši im se.

Vožnja kući je bila ugodna unatoč prometnoj gužvi. Na radiju su svirale pjesme, a Haley je pjevušila uz njih.

-"Lucas, jel imam nešto na licu?" Upitala je okrećući glavu prema njemu.

-"Nemaš. Samo, preslatka si mi." Odgovorio je nasmiješivši se.

-"Misliš?" Upitala ga je, zarumenivši se.

-"Znam." Rekao je namignuvši joj.

-"Falio si mi. Iduće godine moramo ići zajedno." Rekla je gledajući ga.

-"I ti meni. No sada si tu. Imamo još vremena prije nego odeš. Naravno, volio bih to. Napokon bih mogao biti s tobom svaki dan, cijeli dan." Rekao je nasmiješivši se.

-"Mislim da bih ti vrlo brzo dosadila." Rekla je promeškoljivši se na sjedalu.

-"Mislim da se varaš." Rekao je prije nego je uzeo njenu ruku i utisnuo lagan poljubac na prste.

Stojeći na svome prilazu, naslonjena na vrata njegovog auta, opraštala se s Lucasom.

-"Vidimo se večeras?" Upitala ga je.

-"Naravno. Oko koliko da dođem po tebe?" Upitao je.

-"Kada želiš?" Upitala ga je grickajući usnu.

-"Budi spremna u 9." Rekao je i lagano je poljubio.

-"Može, vidimo se." Rekla je stavši sa strane i gledajući ga kako odlazi.

….

-"Niall! Prijatelju stari. Pa di si ti?" Upitao ga je Josh.

-"Josh, čovječe. Evo me." Uzvratio mu je prije nego ga je zagrlio.

-"Lijepo te vidjeti. Odmor ha?" Upitao ga je prije nego mu je dodao uobičajeni koktel.

-"Da, odmor. Nego, kako si ti? Šta ima?" Upitao ga je, smjestivši se na visokoj barskoj stolici.

-"Dobro sam, pa sve po starom, znaš mene. Tulumi, posao, spavanje." Rekao je nasmiješivši se.

-"A cure?" Upitao je Niall za podignutom obrvom.

-"Da, i to." Rekao je zamišljeno gledajući pored Nialla.

-"Nisi valjda zaljubljen?" Upitao ga je Niall uzimajući gutljaj pića.

-"Nisam, znaš mene. Samo, ima jedna mala koja je bila tu na odmoru. Danas je otišla. Cura je nevjerojatna. U svakom smislu te riječi, ako me shvaćaš." Rekao je podbočivši glavu.

-"Oho, a odakle je?" Upitao ga je zainteresirano.

-"Zapravo iz Engleske." Rekao je sa glasom punim nade.

-"Ma da? Kako se zove?" Upitao ga je.

-"Hanna."  Rekao je dok mu se pred očima stvorio njen lik.

-"To je kao da si mi rekao da u moru ima riba." Prasnuo je Niall.

-"Oprosti. Hanna York." Rekao je gledajući ga radoznalo.

-"Hanna York." Ponovio je Niall pokušavajući dozvati ime u sjećanje.

-"Znaš ju?" Upitao ga je.

-"Zvuči mi poznato, ali. Ne mogu se sad sjetit. Oprosti stari." Rekao je Niall gledajući ga.

-"Nema veze. Bilo je nategnuto. Imam njen broj i skype, ali, mislim da neće ništa biti od toga."

-"Ti znaš najbolje, ali mislim da bi trebao pokušati. Uvijek možeš doći u London. Biti kod mene u stanu dok se ne smjestiš. Mogu ti pomoći sa poslom. Ponuda još uvijek stoji." Rekao je uzimajući još jedan gutljaj.

-"Znam, hvala. Razmislit ću." Rekao je.

-"Nego, daj mi one grickalice. Šta si ih maknuo od mene? Nisam toliki termit." Rekao je Niall sa smiješkom.

-"A ti? Hoćeš probat uhvatit neku od ovih lijepih dama?" Upitao ga je, stavljajući grickalice pred njega.

-"Možda." Rekao je okrenuvši se prema bazenu promatrajući djevojke koje su se sunčale.

Kad bi samo znao kakvu mu je igru sudbina pripremila. Toliko slučajnih susreta, slučajnih dodira, neugodnih situacija. Kada se neke stvari poslože, shvatiš da je svijet zapravo jako maleno mjesto. No, to je nešto što tek treba naučiti.

______________________________________________________________________

Sa strane je slika Josha. :D