It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 5

5.DIO

Taj petak je provela jedući, slušajući glazbu i dogovarajući se sa curama šta će nosit i gdje će ići.

U subotu se kasno probudila. Lijeno se ustala iz kreveta i spustila do kuhinje.

-"Oo!Netko nam se ustao." Rekla joj je mama smijući se.

-"Jutro. Šta ima za jest?" Upitala ju je Haley, sjedajući na stolicu.

-"Što želiš? Danas ću ti ispuniti želju." Rekla joj je mama, upitno ju gledajući.

-"Tost, nuttelu i kavu molim te." Rekla joj je gledajući je i smješkajući se.

-"Stiže." Rekla je i okrenula se.

-"Imaš nekih planova za večeras?" Nadovezala se.

-"Da. Ja i cure idemo do grada. Otvorio se neki novi klub, pa idemo malo plesati i zabaviti se." Rekla je kvrcajući prstima po stolu.

-"O, super. Dugo nisi izašla. Bit će to dobro za tebe. Nego, reci mi. Kako je u školi?" Nastavila je sa pitanjima, praveći im kavu.

-"U školi kao i uvijek. Kad smo već kod škole, je li došlo neko pismo za mene? Treba mi doći sa fakulteta." Upitala ju je, sjedajući za šank da joj bude bliže.

-"Nije, koliko ja znam. I za šta si se odlučila?" Upitala ju je, stavljajući tost i nuttelu pred nju.

-"Za ništa konkretno. Još sam uvijek neodlučna. Pravo, engleski, umjetnost, pedagogija ili psihologija." Rekla je uzimajući tost i mažući ga nuttelom.

Njena mama se zaustavila na sekundu i gledala u nju.

- "Oduvijek si bila ambiciozna. Sjećam se kada si se igrala sa lutkama, a sada.. Sada pričaš o fakultetima. Tako brzo si odrasla. Znaš da ti ni ja ni tata nećemo ništa reći. Pametna si dovoljno da doneseš pametnu i dobru odluku. U svakom slučaju, što god odlučiš, znaš da ćemo te ja i tata poduprijeti?"

-"Znam mama. Oduvijek ste me podupirali. Hvala vam na tome. Uživat ću još u ova zadnja dva tjedna škole.  Već ću odlučit. Imam dva mjeseca prije početka upisa."

Uzimajući šalice sa kavom i stavljajući ih na stol, mama joj se uozbiljila. Pogledala je u nju i rekla joj: -"Moram te nešto ozbiljno pitati."

-"Reci." Haley je prestala jesti, uzela je šalicu od mame i gledala ju.

Sjela je na stolicu, uhvatila šalicu i počela pričati.

-"Znaš, ja i tata tebe obožavamo. I razgovarali smo i ti ćeš uskoro otići na fakultet. Dobit ćeš od nas svoj stan i sve što uz to ide. I mi smo još uvijek mladi. Da skratim, bi li se složila s tim da u budućnosti imaš bracu ili seku?"

Šutjela je neko vrijeme i gledala u svoju mamu. Zatim se ustala i otišla do nje.

-"Ne da bih se složila, bila bih presretna!" Gledala je u mamu i jednoj i drugoj su se oči caklile.

-"Ja tebe volim malena, nikada to nemoj zaboraviti! Tu sam što god da ti treba." Rekla joj je mama.

-"Znam. Puno mi to znači." Odgovorila joj je.

Dan joj je sporo prolazio. Njena mama je danas radila noćnu te je otišla u kupovinu, a tata je otišao na poslovni put. Haley je slušala glazbu te plesala i pjevala. Bila je dobre volje. Otišla je do ormara da odabere neku kombinaciju za večer. Nakon dugog gledanja, traženja.. Odabrala je laganu plavu haljinicu do koljena te crne štikle uz nju.

Kada je pogledala na sat, bilo je već pola osam, a cure dolaze po nju u devet. Otišla se otuširati. Nakon tuširanja, oblačila se i pravila frizuru. Stala je pred ogledalo i bila zadovoljna. Uzela je torbicu i spustila se do dnevnog. Mama joj je taman bila na izlasku. Oblačila je kaput, ali je vidjela nju i zastala.

-"Moje dijete je odraslo! Prelijepa si." Rekla joj je i poljubila je u obraz.

-"Stvarno dobro izgledam?" Upitala ju je Haley nesigurno.

-"Da. Prelijepo. Evo ti novac i dobro se provedite." Rekla joj je dajući joj novce.

-"Hvala, hoćemo. Pazi na sebe." Rekla joj je spremajući novce.

Taman kad je njena mama otvorila vrata, ispred njih su se stvorile Hanna i Lucy.

-"O djevojke! I vi ste prelijepe. Lijepo se provedite, vidimo se. Book!" Rekla je njena mama hodajući prema autu.

-Haley je stala na vrata i gledala u njih. Lucy je imala crnu tuniku i crne štikle. Kosu je raspustila, a Hanna je imala crnu haljinicu veoma sličnu njenoj i crne štikle.

-"Oo! Prelijepe ste. Idemo?"

-"I ti si!" Rekla joj je Lucy.

-"Slažem se s njom. Naravno." Uzvratila je Hanna.

Sjele su u Hannin auto i krenule. Nakon pola sata su stigle pred klub. Ušle su unutra. Bila je gužva, ali one su uspjele naći jedan slobodan stol. Sjele su i naručile. Pričale su i zabavljale se. Taman kada je piće stiglo i kada je Haley htjela uzeti gutljaj srce joj je stalo, a oči pratile jedan lik.

-"Eno ga!" Rekla je i ustala se.

-"Koga?" Upitale su je Lucy i Hanna gledajući u smjeru u kojem je ona pokazivala.

-"Nema nikoga dušo, nikoga ne vidim." Rekla joj je Hanna.

-"Ni ja.. Možda ti se samo učinilo." Uzvratila je Lucy.

- "Da, vjerojatno imate pravo." Prošaptala je Haley i sjela.

Za to vrijeme na drugom kraju kluba tri lika su vodila veoma sličan razgovor.

-"Učinilo ti se! Što bi ona radila ovdje?" Upitao ga je jedan.

-"Ne znam. Ne znam. Ne znam." Odgovorio je tiho.

-"Gle, vjerojatno si je zamijenio sa nekim. To je nemoguće. Opusti se i uživaj." Rekao je treći lik.

-"Možda ste u pravu." Odgovorio je i otpio gutljaj,a svojim plavim očima je i dalje tražio njen lik, ali ga više nije vidio.