Epilog

476 18 4
                                    

                 2 godine kasnije...


Nespretno preskačem preostala dva stepenika, pa u pokretu pokušavam da zavežem kosu u visoki rep, jer je napolju pakleno vruće i telo mi se samo od sebe znoji, da se skinem gola i izađem preznojila bih se.

"Požuri, Amelia!" Čujem Louis-ov glas koji je ispred kuće, a ja sam se još više uspaničila, pa zgrabila naočare sa stola i izletela napolje kao luda.

"Zašto me pre niste probudili, potpuno sam zaboravila da treba da dođu danas?!" Kao pomahnitala vičem na njih i prilazim trojici zgodnih muškaraca koji su obučeni u šorceve i majice kratkih rukava, dok im lice krase naočare.

"Da si ti mućnula tom svojom glupom glavom znala bi sama i na vreme ustala", progovorio je Liam, pa mi uputio neki oštar pogled, dok sam mu se ja narugala. "Kasnimo", dodao je i mahnuo rukom da krenemo prema autu koji je bio nedaleko od nas.

"Mogla si još malo kasniti, čisto da ih gledam kako se nerviraju", prošaputao mi je Harry na uho i zagrlio me oko struka, dok sam se ja zakikotala veoma glasno, pa privukla pažnju dvojice iznerviranih muškaraca.

"A vidim tebe je baš briga." Osmehnula sam mu se, pa ga poljubila u nos, što je njemu izazvalo široki osmeh na licu.

"Pa ne dolaze prvi put", slegnuo je ramenima, pa mi otvorio vrata od sivog auta u koji su upravo ušli i ova dvojica, samo što Liam na vozačevo mesto. Ušla sam unutra, a on je za mnom.

"Zašto se vas dvojica toliko nervirate?" Sa osmehom sam ih upitala i nagela se između sedišta kako bi ih bolje videla. Začula sam Harry-ev kikot pored sebe, pa sam ga nogom šutnula da ućuti.

"Zato što mi ne pada na pamet da slušam njihovo kukanje i negodovanje", rekao je Liam i uputio mi značajan pogled, pa pokrenuo auto.

"Ja ću te prvi ocinkati i reći da si ti kriva, ako ne stignemo na vreme na aerodrom po njih", ubacio se Louis i namignuo mi, a ja sam suzila oči prema njemu.

"Seronjo", oštro sam mu rekla, a od njega sam dobila zabavljeni osmeh i okret glave prema meni. Naslonila sam se na sedište, a na Harry-u videla osmeh.

"Ti se baš zabavljaš?" Podigla sam obrvu i značajno ga pogledala, a on je prigušio svoj smeh i zagrlio me oko vrata, pa približio sebi.

"Moram im reći da češće odlaze i dolaze, jer je ovo između vas presmešno", rekao mi je u usne i sprečio me da bilo šta kažem tako što me je poljubio. Prevarant! Stisla sam ga za potiljak i povukla još više na sebe ne obraćajući pažnju na to što nismo sami, jer su oni navikli na sve, pa i mi kod njih.

"Umesto što se žvaljekate i skoro ne navalite jedno na drugo na tom sedištu, bolje je da nazovete nekoga od njih i vidite gde su", dobacio nam je Louis prekidajući nas u uživanju, pa smo se odlepili jedno od drugog i streljali ga pogledom. Ne može čovek ni da se opusti i uživa pored njih.

"Kakvi ste vi smarači", progunđao je Harry i zavalio se na sedište. "Jel' vas udari ova promena vazduha?" Podigao je obrve, a ja sam se odvalila smejati.

"Udariću ja tebe dohvatim li te sad", Liam ga je popreko pogledao i nastavio da obraća pažnju na put. Stavila sam ruku na usta i pogledala u Harry-a koji je prevrnuo očima, a meni namignuo. Sa njima je iz dana u dan sve zanimljivije i luđe, da se pitam kako znaju da budu ovakvi, a da im nikada ne dosadi, a i kako bi?! Ovakve prijatelje treba imati, iako nekad znaju da budu baš naporni.

Okrenula sam se na zvuk telefona koji je bio moj i stajao pored mene na sedištu, pa sam ga uzela i na ekranu ugledala Elena.

"U pravi čas", promrmljala sam. "Zove me Elena", obavestila sam ostale, pa se javila.

Forever || Harry StylesWhere stories live. Discover now