Podižem ruku koja mi nenormalno drhti i trese se kao da je pod strujom, pa pokušavam da obrišem koliko toliko suze koje takodje ne mogu da smirim i zaustavim. Celo telo mi je zadrhtalo kao da sam na minusu, a jecaj mi je pobegao sa usana, pa sam brzo rukom prekrila usta.
Zašto je moralo ovako da bude? Zar je sreća toliko zabranjena kod mene, da ne mogu da živim spokojno i u ljubavi?! Koliko god želeli da izbegnem crni oblik koji se nadvio nada mnom, jednostavno ne mogu, ne dozvoljava mi. Gde god se sklonila on je tu i izgleda da će uvek i biti.
Toliko hladnokrvnosti ima na Logan-ovom licu da ga je baš briga šta se dešava i to što je rekao, da nisam njegova ćerka. Nažalost, sa jedne strane kada pogledaš se i poklapa.
Tolike godine mučenja sa njegove strane, modrica, odlaženja u bolnicu zbog njegovih batina i suza koje sam sama isplakala, se slaže sa njegovim rečima da nisam njegova ćerka, ali zašto Des?! Zašto je sve moralo da bude sa njim i da ja budem Harry-eva polusestra? Kakav je ovo život?
"Oh, došao nam je još jedan Styles!" Logan je podrugljivo rekao, dok je David kao kip stajao kod ulaza i gledao malo u njega, pa u mene. "Dodji, stani ovde pored njih da vas vidim ovako na okupu!" Pozvao ga je prema nama i nasmejao se, a ja sam stisnula zube veoma jako. Koliko okrutan moraš biti da se igraš sa našim osećanjima i sa tim šta trenutno proživljavamo?!
"Ti si odvratni gad koji nema ni trunku osećanja u sebi!" Zavrištala sam na njega i prišla mu par koraka, pa ga odgurnula. Mrzim ga! Hoću da ovo prestane, ne mogu ovako! "Jennifer, molim te, reci da to nije istina, da mi on jeste otac i da se ova glupost završi!" Okrenula sam se prema njoj i prodrmala je, dok sam kroz suze pokazala na Logan-a.
"Odmakni se od mene!" Ščepala je moje ruke i odgurnula me od sebe, pa mi okrenula ledja, dok sam ja tonula i tonula sve više nemajući za šta da se uhvatim i zaustavim. Želim da vrištim, toliko da bi me ceo grad čuo, ali ne mogu, nijedan glas ne želi da izadje iz mene.
"Zašto se ustručavaš, Jennifer? Reci im, pokaži da nisam samo ja gad!" Sad je Logan već postajao sve više besniji i sve manje se suzdržavao, dok je rukom uhvatio Jennifer i okrenuo je prema nama. "Hajde, reci im!" Viknuo je na nju, dok mu je vatra bukljala iz ledenih očiju.
"Prestani!" Zajecala je i povisila glas na njega, pa otrgla svoju ruku iz njegove. "Tačno je, Des-ova si ćerka!" Proderala se veoma jako da su mi se uši zaparale od njegovog glasa. "Jesi zadovoljna?" Unela mi se na trenutak u facu, a meni se srce rasparalo, da mislim da ga ovaj put neće ništa sastaviti. "Jeste li zadovoljni?" Raširila je ruke i odmakla se od mene, pa nas sve podjednako pogledala.
"Nastavi priču, reci kako si izvukla korist iz toga!" Logan se osmehnuo i seo na stolicu pored sebe, pa prebacio nogu preko druge.
"Hoćeš li prestati to da mi radiš?!" Očajno je rekla i sa suzama se okrenula prema njemu. "Kao da ti nisi imao korist od toga!" Podigla je ruke i odmahnula glavom kroz ironičan osmeh. "I još želeo više preko Wathson-ovih!" Pokazala je ruku na David-a koji se konačno trgnuo i pokrenuo prema nama.
"O čemu pričaš?" Zbunjeno se David oglasio, a ja sam uspela da prevrnem očima. Pa kad si ti i tvoji glupi i jedini niste znali da vas iskorišćavaju!
"Šta si ti mislio, da bi dali svoju ćerku, oh izvini, da bi dala svoju ćerku tebi?!" Ispravila se i naglasila ono 'dala', a ja sam stisnula usne u očaju, pa zarila nokte u svoju kožu. "Naravno da ne bih! U tvojoj porodici smo zajedno videli korist i porast našeg novca!" Odmahnula je glavom i pokazala na sebe i Logan-a, a David je u neverici odmahnuo glavom.
"Kako ste mogli? Ja sam Ameliu iskreno zavoleo, a vama je u glavi samo novac!" Povisio je glas i pokazao na mene, a ja sam stisnula zube na njegove reči i namrštila se. Jennifer se nasmejala ironično, dok je Logan odmahnuo glavom.

YOU ARE READING
Forever || Harry Styles
Fanfiction《 Ljubav se desi onda kada se najmanje nadaš, a tada je i najlepša. 》 Dosta toga zna da poremeti život i da ga nekome promeni za zauvek. Nečije pogrešne odluke će promeniti sve, pa čak i mogućnost za nastavak normalnog života. Zauvek je velika reč...