66 days of happiness

Osmo poglavlje

Zatvorivši vrata kupaonice, Charlotte je napokon zatvorila oči i opustila se. Prava Brianna Malik bila je potpuno drugačija od one dosadne novinarke o kojoj je Zayn pričao. Bila je zanimljiva, vesela i jako, jako glasna. Upravo zato je djevojci trebalo barem pet minuta da se privikne na tišinu. Skinuvši svu odjeću sa sebe, ušla je u široku kadu, napunjenu toplom vodom, i prepustila se razmišljanju.

Dok je tražila kupaonicu nekoliko minuta prije, kroz prozor je ugledala zalazak sunca. Završavao je i treći dan koji je provela s Zaynom, daleko od svojeg stana i svojeg običnog života. Nije mogla reći kako se osjeća zbog toga. Još uvijek nije potpuno osoznala što se događa. Ostao joj je 21 dan, a ona je svaku svoju sekundu provodila u društvu tog čudnog mladića. Cijeli dan bi se svađali, šalili se, vozili se njegovim motorom, otkrivali tajne jedno drugome. A iduće jutro bi se budila u njegovom zagrljaju. I ne bi bila protiv toga.

Zaista nije shvaćala zašto radi sve to. Nije zaslužila sve stvari koje je Zayn napravio za nju i nastavlja raditi. Ne, nije. Nikada nije vjerovala ljudima, pa ni zato nije mogla prihvatiti činjenicu da neki nepoznati dečko radi toliko toga za nju, bez ikakvih skrivenih namjera.

Ne, koliko god uživala u ovome, ovo mora završiti, odlučila je Charlotte. Zbog Zayna. 

Kada je izašla iz kade i ugledala da nema što obući, počela je tažiti bilo što u čemu bi mogla doći od kupaonice do svoje sobe. U oči joj je upao veliki bijeli ručnik kojim se brzo omotala. Polako je izašla i zakoračila u smjeru u kojem bi se trebala nalaziti soba, zaustavljajući se svaku sekundu kako bi popravila ručnik da ne spadne na pod.

„Hej, Lis!“ Njegov glas ju je pozdravio negdje od zada i lice joj je poprimilo izraz užasa. Ovo baš i nije bio najzgodniji trenutak za razgovor s njim.

„Hej, Zayn.“ Polako se okrenula, pazeći da se ručnik ne pomakne. Stajao je ispred nje u svojim uobičajenim crnim trapericama. Nije nosio majicu te je Charlotte pocrvenjela pri pogledu na njegovo polugolo mišićavo tijelo. Stvar je postala još gora kada je tišinu prekinuo njegov tihi smijeh. Prizor zbunjene i posramljenje Charlotte nasmijavao ga je više nego išta.

„Brianna ti je ostavila neku odjeću na krevetu, obuci se, izaći ćemo negdje.“ Rekao je ležerno i nastavio ići u smjeru kupaonice.

„Gdje idemo?“ Povikala je za njim, nesigurna da ju je uopće čuo. Ali kada je već bio u vratima, okrenuo se.

„Vidjet ćeš.“ Rekao je s tajanstvenim smješkom na licu te zatvorio vrata.

Briannina odjeća bila je jednako glasna kao i ona sama, to se jasno moglo vidjeti po haljini koju je Charlotte držala u rukama. Jarko crvene boje, uska toliko da je djevojka sumnjala da uopće može ući u nju, s ogromnim dekolteom... Bila je dobra za sve osim onog što je voljela Charlotte Lis, ostajati neprimjetna.

„Fantastično!“ Povikala se Brianna kada je napokon obukla haljinu, nakon dugih petnaest minuta razgovora. Natjerala ju je da se par puta okrene, nakon čega ju je postavila ispred ogledala i počela joj sređivati kosu.

„Crvena boja ti baš stoji. Mislim da će se svidjeti Zaynu. Oduvijek je volio djevojke u crvenom. Mislim da mu je crvena čak najdraža boja. Ili zelena. Ja...“ Pričala je Brianna bez prestanka dok su joj spretni prsti brzo češljali Charlottinu kosu. Kada je počela pričati o Zaynu, ona se ponovno počela osjećati neugodno. Nije znala što Brianna misli o njoj i kako ju je Zayn uopće predstavio, ali definitivno nije oblačila haljinu kako bi mu se svidjela.

„Gdje idemo?“ Upitala ju je tiho, ne nadajući se da će se njezino pitanje uopće čuti.

„U jedan klub nedaleko. Tu često dolazimo s prijateljima.“