Bilo je već deset sati navečer i Charlotte je postajala sve više umorna, a u redu ispred njih stajalo je još barem dvadesetak putnika. Djevojka je bila na aerodromu prvi put u životu i nije imala nikakvih ideja zašto stoje tamo već 40 minuta.
Zayn, koji je stajao pokraj nje držući njihove torbe, nije izgledao iznenađen brojem ljudi. Dapače, izgledao je sretno i uzbuđeno, što je bila potpuna suprotnost raspoloženju Charlotte.
„'Oće li ovo ikada završiti?“ Upita tiho, ali je on svejedno čuje. Nasmije se. Izgledala je tako slatko, namrštenog lica i duge neuredne kose. Bila je obučena u dugu majicu koja je prekrivala njezine kratke hlačice te je izgledalo kako ne nosi ništa ispod.
Nije izgledala previše zadovoljna, ali on je još uvijek bio ponosan na sebe.
„Strpi se.“ Odgovori, kao roditelj malom djetetu.
„Ovaj red izgleda beskonačno.“ Prostenje na što on zakoluta očima.
„Razmišljaj o nečemu drugome.“ Odgovori joj, pomalo iznerviran.
„O čemu?“ Upita ga ona, ne izgledajući kao da će odustati.
„O svojim roditeljima.“ Predloži te joj se okrene leđima.
„Što o njima?“ Ponovno začuje njezin tihi glas i udahne punim plućima. Ovo će biti duga noć. Ne odgovori joj, umjesto toga počne proučavati ljude koji su ih okruživali.
„Zayn!“ Poviče njegovo ime te ga ponovno odvuče od razmišljanja.
„Što je?“
„Nećemo li zakasniti na let?“ Upita ga. Nije ju bilo previše briga, ali se nadala da će to malo ubrzati situaciju.
„Ne. Imamo vremena sve do ponoći.“ Odgovori ravnodušno, nadajući se da neće biti daljnih pitanja.
„Čekat ćemo ovdje još dva sata!“ Poviče Charlotte iznervirano na što se on napokon okrene.
„Znaš što, dosta mi te je!“ Kaže, malo grublje nego što je htio.
Iz svoje torbe ne gledajući izvuče neku odjeću i ugura je djevojci pod majicu. Ne davši joj vremena da se suprostavi, izađe iz reda.
„Pažnja, molim vas. Žena mi je trudna, može roditi svaki trenutak. Možemo li proći?“ Poviče glasno, na što se ljudi počnu razilaziti, propuštajući ga. S zadovoljnim osmijehom na licu podigne Charlotte u naručje i počne je nositi prema pultu. Dok prolaze, djevojka može čuti nezadovoljno šaptanje. Kada se zaustave, iza sebe začuje hrapavi glas neke starice.
„Zatrudni sa šesnaest a mi moramo ispaštati.“
Zayn je pogleda i usne mu se razvuku u nestašan osmijeh.
„Idiote.“ Prošapće ona, još uvijek se nalazeći zarobljena u njegovim rukama.
***
Iako je to bilo iznenađujuće, iduća dva sata prošla su jako brzo te su se uskoro našli u avionu. Bio je to prvi put za Charlotte i sve je izgledalo jako čudno i neobično. Njihova sjedala bila su raspložena u zadnjem dijelu aviona te su prvo morali proći pokraj svih ljudi, što je za nju bilo jako neugodno jer se Zaynova zgužvana odjeća još uvijek nalazila ispod njezine majice. Kada su napokon sjeli, izvukla ju je i stavila na sjedalo pored sebe, zbog čega je na sebi osjetila nekoliko osuđujućih pogleda koje je pokušala ignorirati.
Okrenuvši se, ugleda Zayna kako uzima slušalice od djevojke sa sjedala iza njega.
„Što će ti to?“ Upita na što se on nasmije, gledajući kroz prozor.
„Bit ću zarobljen ovdje s tobom idućih osam sati. Što misliš?“ Djevojka ga udre šakom u rame, sumnjajući da je uopće išta osjetio.
Začuje se tihi mehanički zvuk i svi ulazi u avion se zatvore. Nakon što Charlotte pažljivo sasluša sve upute, sjedne što pravilnije moguće i zakopča sigurnosni pojas. Nije htjela to pokazivati, ali užasno se bojala onog što je slijedilo.
Jeza je prošla cijelim njezinim tijelom kada se avion počeo kretati. Zayn je slušao muziku zatvorenih očiju te ga nije htjela prekidati, ali kada su se počeli ubrzavati nesvijesno je uhvatila njegovu ruku.
„Hej, što je?“ Upita je zabrinutim glasom.
„Bojim se letenja. Barem mislim da se bojim. Nikada nisam. Ovo mi je prvi put. Što ako padnemo? Ako motori otkažu, gledala sam to u filovima. Ili nam može ponestati kisika. Ili će netko ubiti pilota i nitko neće kontrolirati avionom. Ili...“ Počela je brzo govoriti dok je avion sve više ubrzavao. Zayn je prekine, stavivši joj prst na usne.
„Gledaš previše serija.“ Bilo je sve što je rekao. Nasloni se i ispreplete svoje prste s njezinim, još jače stiskajući njezinu malu ruku u svojoj.
Trenutak prije nego što se avion odvoji od zemlje, Zayn se zagleda u njezine oči koje su sada pune straha.
„Doviđenja draga Francuska.“ Prošapće s osmijehom na licu. Njezine oči se još više rašire i u tom trenutku glasan zvuk kotača nestane i počnu letjeti.
Nakon prvih deset minuta njezin strah nestane i djevojka počne uživati u tom novom osjećaju. Bio je mrak i bilo joj je žao što se kroz prozor ništa ne može vidjeti, ali s druge strane možda je tako bilo i bolje.
Prva dva sata letjeli su u tišini. On je slušao muziku, ona razmišljala o svojim roditeljima. Pokušavala je zamisliti kako će izgledati njihov susret, ali se jedva mogla sjetiti kako izgledaju. Nije znala što treba osjećati prema njima, ljutnju, sreću, razočarenje, ljubav na kraju krajeva? Cijela ta situacija ju je toliko zbunjivala da se odlučila prepustiti i samo čekati da se to dogodi.
Kada se, zatvorivši oči, naslonila na njegovo rame, izvadio je slušalice iz ušiju.
„Spavat ćeš?“ Upita je na što ona jedva primjetno kimne glavom. Tek sada oslobodi svoju ruku iz njegove te je zajedno s drugom prekriži na prsima.
„Onda laku noć, Charlie.“ Prošapće.
Nije mu bio prvi put da je promatra dok spava. I volio je taj prizor. U snu je Charlotte izgledala potpuno drugačije nego u stvarnosti. Izgledala je sretno, i to je njega činilo najsretnijim dečkom ikada. Dok ju je gledao kako leži naslonjena na njega, shvatio je koliko ju zapravo voli. Da, voli tu mladu djevojku koja se igrom slučajnosti pojavila u njegovom životu.
U tom trenutku poželio ju je poljubiti. Prvi put za cijelo vrijeme provedeno s njom. Ali nije.
Osmijeh nestane s njegovog lica kada shvati koliko se vezao uz nju. Odmakne pogled, shvativši da će ju biti skoro nemoguće pustiti.
Uff napokon sam doma, sa svojim dragim laptopom hah
Kako vam se sviđa ovaj nastavak? Ostavite mi neki komentar da znam hah
Eh i ova priča ima 3 tisuće pregleda i 200+ glasova. How the hell did that happen? Hvala vam!
P.S. Počela sam s novom pričom, 5sos fanfic Too perfect pa pogledajte ako želite, značilo bi mi ;)
ŞİMDİ OKUDUĞUN
66 days of happiness
Hayran Kurgu-Čemu sve ovo? -Volim te gledati kako se smiješ. To je sve. Cover by moonxsong
