66 days of happiness

Četrnaesto poglavlje

16 Dana (vi se sjećate što odbrojavamo jel da?)

Idućeg jutra Charlotte Lis dočekalo je iznenađenje. Kada je izašla iz svoje sobe, za kuhinjskim stolom je ugledala Zayna, Gospođu i Gospodina Malik te neku nepoznatu ženu, kako raspravljaju o nečemu. Ugledavši nju, utihnuli su.

,,'Jutro Charlie." Pozdravio ju je Zayn s uobičajenim osmijehom na licu. ,,Imam malo iznenađenje za tebe."

Od te riječi Charlotte se sve smučilo. Nije voljela iznenađenja. Nije da ih je u životu imala često, ali kada ih je dobivala nisu bila lijepa, poput onog kada je saznala da joj je ostalo dvadeset pet dana života.

Sjela je, pripremivši se na najgore.

,,Sjećaš se kada smo pričali o tvojim roditeljima i rekla si da ih želiš vidjeti?" Upitao je na što je djevojka nesigurno kimnula.

,,Theresa... Ima veza s Amerikom, recimo to tako." Započeo je. Mlada žena pokraj njega se pristojno nasmijala. ,,Nabavila nam je dvije karte. Idemo u posjet tvojim roditeljima." Završivši, podigao je pogled k Charlotte. U očima mu se vidjela uzbuđenost, što se nije moglo reći za nju. Poblijedila je, a  srce joj je počelo ubrzano kucati.

,,Ali... Kako?" Upita djevojka, ne shvaćajući što se upravo dogodilo. Posljednji put kada se čula s roditeljima bio je dan kada su je ostavili. Nije znala ništa o njima, kao ni oni o njoj.

,,Komplicirano je. Zar je bitno? Vidjet ćete se!" Kaže Theresa, također jako uzbuđeno.

,,Kad odlazite?" Upita Gospođa Malik zabrinutim glasom. Njezin jedini sin se tek nedavno pridružio ostatku obitelji i nije joj se sviđala pomisao da ih već napušta.

,,Sutra, u jedan ujutro." Odgovori Zayn. Njihov razgovor se nastavio, ali Charlotte se više nije obazirala. Vidjet će svoje roditelje. Još uvijek nije to do kraja osoznala. Nisu se vidjeli osam godina, prisjećala ih se rjetko, samo u najtežim trenucima. Što će im reći? U tom trenutku nije niti bila sigurna da ih može nazivati mamom i tatom. Nije bila zlopametna, niti osvetoljubljiva, ali nikada im neće moći oprostiti ono što su učinili.

U mislima je počela zamišljati njihov susret. Hoće li se oni obradovati kada je ugledaju? Kada su je ostavili bilo joj je tek devet godina, bila je mala, bespomoćna djevojčica. Sada će se na njihovim vratima pojaviti sedamnaestogodišnja Charlotte Lis, odrasla, ali još uvijek bespomoćna djevojka kojoj su uništili djetinjstvo. Skupa s njom bit će tu i nepoznati mladić, Charlotte nije sumnjala u to. Zayn joj neće dopustiti da to učini sama.

,,Charlie?" Njegov, pun razumjevanja, glas ju je trgnuo iz razmišljanja. Pogledavši okolo, primjeti da su ostali sami u sobi.

,,Jesi li u redu?" Upita je, stavivši joj ruku na rame. Vijest ju je šokirala, očekivao je to. Ono što ga je iznenadilo bile su njezine tužne oči. Htio ju je usrećiti, ali sada više nije bio siguran u sebe.

,,Da." Napokon je kimnula glavom. Okrenula se te su se njezine oči susrele s njegovim. Nježno je primio njezine ruke u svoje, želeći da djevojka zna da nije sama u ovome.

,,Što ako je sve ovo pogrešno?" Upita ga tiho.

,,Sve će biti u redu. Charlotte, oni su tvoji roditelji. Oni..." Počeo je nešto govoriti, ali su ga prekinuli glasni koraci. Vrata su se otvorila i u sobu su veselo potrčale dvije male djevojčice. Zayn je raširio ruke te su se obje našle u njegovom zagrljaju.

,,Večeras odlazimo i mama je odlučila pozvati cijelu obitelj na ručak." Objasnio je Zayn Charlotte, iskreno se smijući šalama svojih rodica. ,,Pričat ćemo kasnije." Ustavši, došao je do djevojke i, spustivši nježan poljubac na njezino čelo, napustio sobu.

Ostatak dana bio je pravo mučenje za Charlotte. Prisjetivši se roditelja, ponovno je postala tiha i pokušavala je ostati neprimjetna. To joj nije uspjevalo. Kada je počeo ručak, za stolom je izbrojala dvadeset dvije osobe. Našla se tu cijela obitelj Malik, uža i šira. I kako su se svi međusobno poznavali, što je bio rezultat čestih okupljanja, sva pažnja bila je usmjerena k Charlotte. Tim ljudima apsolutno sve u vezi  djevojke je bilo čudno. Samo zbog činjenice da ne jede meso nastala je rasprava. To bi je možda nasmijalo, ali ne tog dana. Kada je Zayn napokon skrenuo pažnju s jadne Charlotte, ona se opet udubila u svoje misli, odakle se trgnula tek kada su se svi počeli razilaziti.

,,Čuvajte se." Čula je, kao i uvijek brižan, glas Gospođe Malik. Kada je Zayn otišao odnositi njihove stvari u Mattyevo auto, draga gospođa je prišla Charlotte. Nekoliko minuta ju je samo držala u zagrljaju, kao da je držala vlastitu kćer, nakon čega se malo odmaknula.

,,Sretno Charlotte." Rekla je nježno. Nakon još jednog kratkog zagrljaja, dodala je: ,,Dobra si ti djevojka, osjećam to."

,,Charlie, idemo!" Pozvao ju je Zayn s vrata. Razmjenivši još nekoliko toplih pogleda s gospođom, sjela je u auto.

Matty je vozio, a ona i Zayn su se smjestili na zadnjem sjedalu. Njezina glava bila je naslonjena na njegovo rame, dok su je njegove ruke čvrsto držale.

,,Zayn?" Odjednom je prekinula nastalu tišinu.

,,Da?"

,,Što je s tobom?" Upita zatvorenih očiju.

,,Što je sa mnom?" Ponovi njezino pitanje, ne shvativši ga.

,,Zašto ne živiš s ostatkom obitelji?" Čuvši njezino pitanje, udahne punim plućima.

,,Završio sam srednju školu s ne baš sjajnim uspjehom. Namjeravao sam ostati ovdje i raditi na farmi, podržavajući time obiteljsku tradiciju. Ali tog ljeta razboljela se moja mama. Liječenje je bilo jako skupo i taj posao definitivno nije donosio dovoljno novca. Morao sam se preseliti u grad. Počeo sam raditi kao zaštitar u galeriji, bio je to jedini posao za koji nije trebalo pretjerano puno znanja. S vremenom mi se mama oporavila. Dao sam otkaz, ali sam ipak odlučio ostati u gradu. Počeo sam crtati i... Pa, znaš, čitati tuđe dnevnike." S posljednjim riječima pobjegao mu je glasni smješak, a ni Charlotte se nije suzdržala. Ali duboko u sebi bilo joj je jako žao. Tko bi rekao da uvijek radostan dečko poput Zayna može imati tako tužnu rošlost.

,,Žao mi je."

,,U redu je. To je prošlo." Utješio ju je.

Idućih deset minuta nisu pričali. Kada je Charlotte otvorila oči, već su se zaustavili ispred aerodroma.

,,Stigli smo." Kaže Matty umorno. Izađu iz auta i Zayn izvadi njihove torbe iz prtljažnika. Pozdravivši se s rođakom, nastavi dalje. Kada je red došao na Charlotte, popne se na prste i snažno zagrli tog čudnog dečka kojeg je zavoljela u tako kratko vrijeme.

,,Sretno Charlotte." Pozdravi je te se ona počne udaljavati. Točno ispred vrata se okrene.

,,Matty?" Poviče glasno.

,,Da?"

,,Kada izdaš svoju knjigu ne zaboravi poslati mi poptpisani primjerak." Ugledavši smješak na licu mladića, i ona razvuče usne u osmijeh, i zalupi teškim, metalnim vratima aerodroma.

Uh oh nastavak. Mislim da je duzi s obzirom na prosle? Ne znam, oprostite sto su ovi zadnji nastavci losi. Imam osjecaj da nisam pisala na laptopu vec godinama. Umorna sam od ovih putovanja.
Eto jos jedna promjena. Sto kazete? Hvala sto ovo jos uvijek pratite ♥