66 days of happiness

Sedamnaesto poglavlje

,,Hajde Charlie." Nježno ju je pogurnuo prema metalnim vratima velike kamene kuće. Stigli su do kuće njezinih roditelja prije dvadeset minuta, ali djevojka još uvijek nije skupila hrabrosti da pokuca.

,,Još pet minuta." Prošaptala je i zagledala se u svoje baletanke.

,,Govoriš to već četvrti put." Napomene joj, čime je ponovno trgne iz razmišljanja. Podignuvši glavu, zakoluta očima i pogleda ga.

,,Ali Zayn...", prostenje, ,,što ću im reći?

,,Hej, ja sam vaša kćer koju se napustili prije osam godina, drago mi je." Rekao je brzo, visokim tonom, očigledno želeći zvučati kao Charlotte.

Ona ponovno zakoluta očima i, umorna od tog razgovora, pritisne tipku s nacrtanim zvonom.

Tijekom nekoliko minuta čuje se prodoran zvuk zvona. Sa svakom sekundom srce djevojke sve brže i brže kuca.

,,Ma daj!" Razočarano kaže Zayn i ponovno pozvoni. S druge strane se začuju brzi koraci i za nekoliko trenutaka se začuje zvuk ključa u bravi. Charlotte se pomoli te razvuče usne u pristojan osmijeh, nakon čega podigne pogled.

Vrata se otvore.

Iza njih se pokaže niska, mršava žena sjede kose.

,,Dobar dan." Pozdravi ih i Zayn ne može ne primjetiti da ima jako tihi glas, baš poput Charlotte. ,,Mogu vam nekako pomoći?"

Čuvši pitanje svoje majke, osmijeh nestane s lica djevojke. Ne sjeća je se. Njezina vlastita majka je se ne sjeća.

,,Mama?" Kaže nesigurnim glasom. Nekoliko minuta žena je promatra, bez ikakvih osjećaja na licu, nakon čega joj se oči rašire u čuđenju.

,,Charlotte." Prošapće i zagleda se u oči mlade djevojke. Ona učini isto, pokušavajući otkriti osjećaje svoje majke. Ali ne uspije jer, jedini osjećaj koji se može pročitati po licu Gospođe Lis je iznenađenost.

Uhvati djevojku za ruku i uvede je u kuću. Spremi se zatvoriti vrata kada ugleda Zayna.

,,Dobra večer Gospođa Lis, Zayn Malik, prijatelj sam s vašom kćeri." Kaže pristojno, iako je iskreno prezirao ženu ispred sebe. Ona kimne i pusti ga unutra.

Njezini mali koraci bili su toliko brzi da su je Zayn i Charlotte jedva stizali sljediti dok ih je ona vodila u kuhinju. Pokazavši im da sjednu, izađe i stane na stepenice.

,,Andrew!" Kaže, podignuvši glavu prema gore i Charlotte prepozna ime svog oca. Baci pogled na Zayna koji joj pokaže podignute palčeve u znak podrške.

Uskoro u kuhinju uđe Gospodin Lis. Bio je to nizak čovijek, mršav i sjede kose baš poput svoje žene. Ugledavši djevojku, usne mu oblikuju slovo 'O'.

,,Charlotte..." Kaže joj tihim glasom, koji je bio malo manje ravnodušan od glasa njegove žene, ali svejedno nije odavao previše osjećaja.

Priđe stolu i čvrsto stisne ruku, prvo Charlotte, a onda Zaynu. ,,Zayn Malik." Predstavi se on. Nakon toga, on i njegova žena sjednu za stol nasuprot njih.

Zayn je izgledao jako iznenađen "toplim" dočekom, ali Charlotte to nije čudilo. Njezini roditelji nikada nisu bili poznati po tome što su grlili svoju djecu. Najviša nježnost koju su dobivali bio je smješak, a i to se događalo rjetko.

Prvih deset minuta okruživala ih je neugodna tišina. Nitko iz obitelji Lis nije znao što da kaže, ne nakon osam godina koje su proveli odvojeno jedno od drugoga. Zayn je nekoliko puta otvorio usta da nešto kaže, ali se predomislio, shvativši da on nije taj koji bi trebao započeti s pričom.

,,Onda..." započne Gospodin Lis kojemu je tišina očito dosadila, ,,kako si Charlotte? " ,,Dobro." Odgovori djevojka tiho. ,,Kako ste vi?"

,,Držimo se." Odgovori joj otac te opet nastane tišina.

,,Što ti se događalo otkad smo se zadnji put vidjeli?" Upita nesigurno, kao da je to bilo prije nekoliko dana, a ne osam godina.

,,Koliko imaš godina?" Slijedi pitanje njezine majke, koje poprilično razočara djevojku.

,,Sedamnaest", kaže tiho, još uvijek ne vjerujući da se njezini roditelju ne sjećaju koliko ima godina, ,,osamnaest uskoro."

,,Lijepo." Kaže Gospodin Lis, još uvijek ravnodušnim glasom.

,,Jesi li završila školu?" Ponovno upita Gospođa Lis na što Charlotte kimne. ,,Srednju?" Ponovno kimne, odjednom izgubivši želju za pričanjem s majkom. ,,Fakultet?" Odmahne glavom i zagleda se u pod.

,,Čime se baviš?" Upita je otac te je time  natjera na razmišljanje.

,,Ničim zapravo." Odgovori, a onda ugleda Zaynov upitan pogled. ,,Črtam ponekad." Doda neodlučno.

,,Lijepo." Čuje ponovno po čemu zaključi  da je njezinim roditeljima ponestalo tema za razgovor.

,,Kako zdravlje? Upita njezina majka bez posebne brige u glasu.

,,Ne baš dobro." Reče tiho.

,,Što?"

,,Imam leukemiju i više se ne može izlječiti. Ostalo mi je još nekoliko dana."

,,Oh." Bilo je sve što je uspjela reći Gospođa Lis. U sobi ponovno nastane tišina.

,,Bilo je lijepo razgovarati s tobom, kćeri" začuje se sa strane Gospodina Lis koji je očigledno želio prekinuti neugodnu situaciju, ,,ali već je deset sati navečer, a tvoja majka i ja imamo radni dan sutra."

,,Ostajete kod nas, zar ne?" Upita ona na što Charlotte pogleda Zayna, kao tražeći ga dopuštenje. On jedva primjetno kimne glavom, s nekim čudnim poluosmijehom na licu.

Nakon toga Gospodin Lis ga povede u sobu za goste, a njegova žena odvede Charlotte u sobu na katu.

Dok su prolazili, djevojka nije mogla ne primjetiti to da je kuća njezinih roditelja ogromna i jako skupo ukrašena. Sjetivši se svog života u Francuskoj, koji je provela u malom stanu kojeg nije mogla platiti, počela se osjećati jako čudno. Zar su njezini roditelji svo ovo vrijeme bili tilični Američki bogataši?

I opet sam se vratila pisanju kratkih nastavaka na mobitelu :/
Onda, kako vam se ovo sviđa? Upoznajemo Charlottine roditelje, što mislite o njima? Oni će još ostati u priči neko vrijeme.
Uglavnom, hvala vam što čitate, ostavite mi neko mišljenje a ja ću pokušati napisati nastavak što prije.