66 days of happiness

Knjiga druga - Jedanaesto poglavlje

45 Dana

,,Zaista?" Poviče djevojka oduševljeno, ali ipak jako iznenađeno. Na trenutak nije siguran treba li osjećati sreću, ponos, ili pak čuđenje jer, da, to se događa.

,,Nisam mogao vjerovati." Kaže joj širokog osmijeha na licu. Možda mu jedan dio njega govori da bi se trebao umisliti, reći joj da je to i očekivao, ali samog pogleda na tu djevojku bilo je dovoljno da slomi taj zid i ispriča joj apsolutno sve.

,,I, o čemu se radi? Kada izlazi? Pričaj mi sve!" Od pospane, umorne Charlotte koja je dočekala Mattya Malika u bolničkom krevetu nije ostalo ništa. Sada je to bila jako uzbuđena djevojka koja je jedva čekala da čuje sve detalje o prvoj knjizi svoga prijatelja.

,,Ne želim ti previše odavati." Nasmije se Matty, sretan što je njegova knjiga u njoj probudila toliki interes. ,,Privodim je kraju, ugovor je već potpisan, uskoro ćeš je pročitati."

,,Ali Matty..." Gotovo je propjevala djevojka visokim glasom. Mattyu je bilo teško suzdržati se i ne ispričati joj apsolutno sve istog trenutka. Radio je na toj knjizi još od onog dana kada je ispričao Charlotte svoju prvu neuspjelu horor priču i bio je i više nego uzbuđen što će jako uskoro u rukama držati knjigu sa svojim imenom na koricama.

,,Samo ću ti reći da je ljubavna." Nasmijao se, pomalo sramežljivo. Ipak, već se idućeg trenutka na njegovo lice vratio ponosan izraz. Bio je uvjeren da će se Charlotte svidjeti ono što sprema.

,,Da, puno si rekao." Djevojka je napokon odustala od daljnjeg ispitivanja. Sobom je zavladala tišina.

Nije izlazila iz bolnice već gotovo deset dana, a u stalnom okruženju žutih zidova, medicinskih sestara i stalnih pretraga, to je izgledalo kao vječnost. Zayn je dolazio svakog dana, s novim ludim pričama i šalama. Bilo joj je neopisivo drago, znati da ima nekoga uz sebe, da netko još uvijek nije digao ruke od nje, ali osjećaj da mu je ona samo teret i ništa više ju nije napuštao. Zato joj je bilo posebno drago kada je tog dana na vratima ugledala drugog Malika.

Mattya je prošli put vidjela prije gotovo mjesec dana, kada su ona i Zayn bili u posjetu Zaynovoj obitelji. Prisjećala se tih dana sa smješkom na licu. Iako od tada nije prošlo puno vremena, sve se činilo drugačijim. Ona i Zayn su se tada tek upoznavali, ona je njega smatrala napornim, on nju dosadnom. Bila je dobro, ali se pomirila s činjenicom da umire te ju ništa nije moglo uvjeriti u suprotno. Sada, mjesec dana kasnije, bilo je smješno prisjećati se toga. Sada je ležala u krevetu, u kupaonicu su je vozili u kolicima, a imala je više želje za životom nego ikada u svojih osamnaest godina.

Matty se, za razliku od nje, nije promjenio. Bio je jednako sretan i zavodnički raspoložen kao i prije i bila mu je jako zahvalna na tome. Bio je jedina osoba koja ju nije gledala sa sažaljenjem, čak se nekoliko puta našalio na račun njezine nepokretnosti, a to je djevojku nasmijalo više nego što bi trebalo.

,,Šalu na stranu. Trebam ti pričati." Prekinuo je tišinu frazom koju je Charlotte nekoliko puta čula u razgovoru najboljih prijateljica u filmovima i na ulicama. Činjenica da ju je Matty upotrijebio ju je oduševila. ,,Imam djevojku."

,,Stvarno?" Povikala je, previše iznenađena. ,,Mislim, čestitam, stvarno mi je drago." Brzo se ispravila, glasno se nasmijavši.

,,Da, hvala." I Matty se smijao, ponosan na sebe što je djevojku tako oraspoložio.

,,Pričaj mi o njoj." Zamišljeno je prošaptala, naslonivši se na kulu iz jastuka i zatvorivši oči.

,,Uh, da.." Matty definitivno nije očekivao to pitanje te je uzdah bio jedini odgovor kojeg je Charlotte dočekala.

,,Uh da?" Otvori jedno oko i uputi dečku značajan pogled. ,,To je sve?"

,,Što želiš", podsmjehnuo se, ,,da ti otvorim dušu?"

,,Mhm." Kimnula je zatvorenih očiju.

,,U redu.." Ponovno je uzdahnuo, zakolutavši očima. ,,Zove se Beatrice. Upoznao sam je kada sam tražio izdavačku kuću koja bi objavila moju knjigu. Ne znam kako, možda je do sudbine, ali njezina je bila druga po redu. Osnovala ju je prije nekoliko godina sa svojim prijateljicama i uspjeva joj, zapravo je jedna od najboljih za koje sam čuo. Svidio mi se način na koji razmišlja, znaš, sanjar je, kao što sam ja nekada bio. Izveo sam je na spoj iste večeri kada smo se upoznali. Bože, ne sjećam se kada sam se zadnji put tako zaljubio." Charlotte je zakikotala te se zaustavio. ,,Što je?"

,,Tako lijepo pričaš. Imate li svi u vašoj obitelji taj dar prepričavanja?" Ponovno se nasmije, prisjetivši se Zaynovog uvodnog govora na njezinom rođendanu.

,,Hvala?" Ta pohvala ga skroz zbuni te na trenutak zaboravi o čemu je uopće pričao.

,,Nastavi." Šapne mu Charlotte.

,,Uh, u redu." Nakašlje se te provuče prste kroz kosu. Zagleda se u zid, dopustivši osjećajima da ga preplave. ,,Posebna je, to sam odmah primjetio. Na malo čudan način, zanima je crna magija, duhovi, demoni i ostale stvari, čak zna nekoliko rituala napamet." Zastane kako bi se nasmijao sebi u bradu. ,,Ali onda ti se otkrije i upoznaš najdražu osobu ikada. Ne razumijem kako sam joj se uopće mogao svidjeti. Vidiš, ima sve, smisao za humor, odličan ukus za muziku, knjige, filmove, apsolutno sve. Ne, stvarno, ne shvaćam što vidi u meni."

,,Wow." Ponovno se nasmije Charlotte, još uvijek ne otvarajući oči.

,,Što je?"

,,Stvarno ti se sviđa." Otvori oči u pravom trenutku da ugleda Mattya kako crvenih obraza proučava pod. ,,Hej, ima da nazovete svoje dijete po meni." Matty iznenađeno podigne obrve. To definitivno nije očekivao čuti.

,,Ne znam baš..." Sada se i on glasno smijao, sretan što je izbacio sve iz sebe.

,,Hajde." Uozbiljila se Charlotte. ,,Barem mačku."

,,U redu, nabavit ćemo mačku i nazvati je po tebi." Popustio je, smijući se Charlottinom širokom osmijehu.

,,Tako je već bolje."

,,Slušaj, moram ići." Matty ustane, pogledavši na sat. Vrijeme za posjete je odavno prošlo i trebao je otići prije nego što ga netko uhvati.

,,Hvala što si došao." Tužno se nasmije djevojka, mahnuvši mu. On je povuče u svoj zagrljaj, pokušavajući odbaciti pomisao na to da im je ovo možda posljednji susret.

,,Sve za tebe." Promrmlja si pod nos, otvarajući vrata i izlazeći u hodnik.

,,Ne zaboravi na mačku!" Bile su posljednje riječi koje mu je Charlotte uputila. Vrata su se zatvorila i ponovno je ostala sama.

Ovo čak nije toliko loše, ha? Mislila sam da se moramo prisjetiti Mattya, on mi je definitivno najdraži sporedni lik u ovoj priči. Nastavak nije najduži, ali mislim da je u redu jer ipak tipkam na mobitelu u avionu, a ovi nastavci su i inače zamišljenji kao kratki.

Vi znate da je ovo uskoro gotovo, zar ne?

Zanemarite moguće loše djelove, nemam vremena prepravljati hah valjda ću se i sama užasnuti kada sutra ovo pročitam