66 days of happiness

Trideset prvo poglavlje

Trideset prvo poglavlje

1 Dan

Trebalo mu je nekoliko pokušaja dok se metalna vrata napokon nisu otvorila uz nemoguće škripanje. Sporim, teškim koracima ušao je u sobu i na trenutak zastao, pogledavši oko sebe. Mala prostorija bila je polu-osvjetljena zalazećim suncem. Izgledala je tako poznato, kao da su se svi događaji u njoj dogodili tek jučer ili prekjučer. Kao da su još jučer, tamo u kutu, sjedili zagrljeni Zayn Malik i Charlotte Lis.

Mogao je zamisliti taj prizor. Dobro ga se sjećao. Mrvicu predobro. Sjećao se osjećaja njezinog tijela u svojim rukama. Njezine kose na svom ramenu. Njezinog tihog smijeha kako ispunjava prostoriju.

„Možeš početi.“

„Početi što?“

„Crtati naravno.“

„Ali... Što?“

„Crtaj ono što te čini sretnom.“

„Ali.. Što je to?“

„Crtaj sve što izgleda kao sreća.“

„Hajde, ti si umjetnik ovdje.“

„Nacrtaj svoju sreću.“

 

Blijedi smješak pojavio se na njegovom umornom licu pri sjećanju na taj razgovor. Pri sjećanju na njezin uzbuđen pogled kada je ugledala platno preko cijelog zida.

Sjetio se i toga kako je pokušavala sakriti ono što crta od njegovih očiju. Svim snagama. Ali sada ga ništa nije moglo zaustaviti. Došao je u taj mali stan svog prijatelja kako bi oživio uspomene na nju. I nema šanse da će zanemariti nešto kao što je njezina slika.

Zažmirio je i učinio nekoliko koraka u smjeru zida na kojemu su se nalazile slike. Duboko udahnuvši, otvorio je oči.

Trebalo mu je nekoliko trenutaka da poveže sve linije u jedno cijelo. Slika je bila mala. Tek samo središte platna bilo je ispunjeno, dok su se uokolo nalazile blijede, nedovršene crte. Učinio je još dva koraka i nagnuo glavu u stranu.

U samom središtu platna crte su bile gušće i deblje. Njima je bio oblikovan crtež motora. Njima je bio oblikovan dečko na njemu. Njima je bila oblikovana djevojka iza njega. Bezbroj crta činile su malu sliku Zayna i Charlotte na motoru.

Nije mogao ne primjetiti koliko je truda bilo uloženo. Na platno je prenijela najsitnije detalje svega, pa čak i motora kojeg je toliko mrzila. Sve je izgledalo onako kako treba biti. Savršeno. Bez ijedne pogreške. Odsjaj koji je stvarala njegova kožna jakna. Bore  prouzrokovane širokim osmijehom na njegovom licu kojeg se Charlotte potrudila zabilježiti. Pjegice na njezinim obrazima. Kaciga. Apsolutno svaki detalj bio je na mjestu.

Posmjehnuvši se, odvojio se od platna. Slika je u njemu probudila novu navalu osjećaja. Charlotte Lis crtala je ono što ju je činilo sretnom. Nacrtala je sebe. S njim. I pomisao na to nije mu izlazila iz glave.

Došao je do starog cd-playera na stolu u drugom kutu sobe i otvorio ga. U njemu je još uvijek bio isti cd kojeg je pustio tog dana. Pristisnuo je tipku 'pusti' i začuo se onaj isti visoki glas. Ona ista Francuska pjesma.

Uzevši staklenu bocu koju je donio sa sobom, stao je po sredini prostorije. Zatvorivši oči, otpio je gutljaj. Nesvjesno se počeo ljuljati. Vrtjeti po sobi. Prvo polako, još uvijek zatvorenih očiju. Onda brže. Sjetio se Charlotte. Plesali su zajedno, u istoj sobi, pod istu pjesmu. Više nije bila s njim, ali nije mario. Plesao je kao nikada do sada.

Napokon osjetivši vrtoglavicu, zaustavio se i spustio se na pod. Sjeo je u kut u kojem su on i Charlotte zaspali, zagrljeni, tek nekoliko tjedana prije.

Podsmjehnuo se, iako mu nije bilo do smijeha. Baš suprotno. Praznina je ispunjavala cijelo njegovo tijelo. Oči su počele peći. Podignuvši bocu, otpio je još jedan veliki gutljaj. Nije ju htio odvojiti od usana. Nije bilo bolje, ali, barem na trenutak, alkohol je ispunjavao praznine.

„Bilo je tako dobro ono što si mi donosio. Donesi još.“

„Pijana si. Ne vraćaš se unutra.“

„Tko? Ja? Ma sad ćeš ti...“

„Gladna sam.“

„Dva su ujutro. Ništa ne radi.“

„Gladna sam. Donesi mi hranu ili ću pojesti tebe.“

Koliko god se odupirao tome, jedna suza počela mu je kliziti niz obraz pri sjećanju na njihovu noć u disku. Otpio je još nekoliko gutljaja prozirne tekućine i osjetio kako sva njegova unutrašnjost gori. Ali nije mario.

„Ovo je čudno.“

„Što?“

„Mi.“

„MI?“

„Ti si mi samo stranac koji je slučajno pročitao moj dnevnik. Zašto sada ležim ovdje s tobom?“

„Jer ja sam najbolji stranac kojeg ćeš ikada upoznati.“

Prestao se odupirati. Glasan jecaj ispunio je prostoriju, a niz obraze su mu počele kliziti suze. Zayn Malik nikada nije plakao. Ali uspomene. Uspomene na njega i Charlotte Lis nisu mu dopuštale da ostane smiren i ravnodušan.

Izvadivši mobitel iz džepa hlača, drhtavim prstom utipkao je broj jedine osobe koja mu je mogla pomoći u tom trenutku.

„Zayn?“ Začuo se pospani duboki glas s druge strane. Tek tada se sjetio da je već kasno navečer i da njegov rođak Matty najvjerojatnije spava. Ali bilo je prekasno za razmišljanje o tome.

„Charlie umire.“ Prošaptao je, čvrsto stiskajući slušalicu. S druge strane se začuo duboki uzdah.

„Zayn...“ Započeo je takvim glasom kojim obično kažu 'sve će biti u redu'. Ali nije završio. Znao je da to ne može reći.

„Charlie umire!“ Ponovio je, ovaj put puno glasnije.

„Znam.“

„Ne može umrjeti!“ Povikao je u slušalicu. Ne razmišljajući popio je ono posljednje što je ostajalo u boci.

„Zayn, znam kako se osjećaš, ali...“ Započeo je, ali je bio prekinut. Zayn podigne ruku i baci sada već praznu staklenu bocu u zid nasuprot sebe. Razbije se i prodoran zvuk ispuni prostoriju.

„Pijan sam.“ Kaže napokon, prekinuvši tišinu.

„Shvatio sam.“ Čuo je odgovor i tužno se nasmješio.

„Nisam spreman. Čovječe, tako nisam spreman.“ Ponovno šapće. Mattyu su potrebne minute kako bi svoje misli sklopio u riječi.

„Nikada nećeš biti spreman. Samo... To se treba dogoditi. Onda će biti bolje.“

„Želio sam je poljubiti. Znaš, prije smrti.“ Rekao je tiho, zagrledavši se u hrpu razbijenog stakla nasuprot sebe.

„Ali nisam.“ Doda. Uzdahnuvši, promrmljao je nešto i poklopio slušalicu. Naslonivši glavu na zid, zatvorio je oči i pokušao izbaciti tu djevojku iz glave. Uskoro je zaspao.

-

Prije svega, hvala vam ako čitate ovo. Ja mislim da sam kod rjetkih priča dočekala trideset prvo poglavlje. Uvijek bih odustala, dosadile bi mi. Ako ovo čitate, hvala vam što me još uvijek trpite.

Što mislite? Pišite mi vaša mišljenja, bitna su mi. Jako

Eh i, jel se nekome da napraviti mi novi cover za ovo? Ovaj mi je nekako dosadio.. Ako želite naravno

Zadnje (ako sam svugdje i ovdje ću) napravila sam ask, ako imate bilo kakva pitanja u vezi bilo čega - ask.fm/newtisbae