66 days of happiness

Knjiga druga - Četvrto poglavlje

Četvrto poglavlje

33 Dana

Kada se tog jutra probudio, osjećao se kao da je prespavao posljednjih deset godina, ali to ga nije previše čudilo s obzirom na to kako je provodio dane. Od onog dana kada se pojavio na vratima kuće svoje obitelji, nije mirovao ni trenutka. Iz Zayna Malika, odraslog muškarca kakvim je uvijek želio da ga smatraju, pretvorio se u radoznalo dijete. Cijele dane je provodio s Mattyjem na jezeru, ili na ljuljačkama sa svojim mlađim rodicama. Uživao je u tim slobodnim danima kakvih odavno nije imao. Dani bez obaveza, kada nije morao nositi sat ni mobitel, uvjerljivo su mu bili najdraži.

Tako i dan prije, njegova majka je odlučila da je pravo vrijeme za njegove najdraže kolače, a on i Matty su se našli kao pomoćnici. Baš kao što se to događalo u njihovom djetinjstvu, ubrzo je uslijedila borba hranom i razbacivanje poluispečenog tijesta, a nakon toga i petosatno čišćenje kuće dok su svi ostali uživali u kolačima. Kada su napokon završili, nije im preostajalo snage ni za što, te su zabavu nastavili u svojim snovima, iako je bilo tek devet sati navečer.

Prisjetivši se dana prije, Zayn Malik se tiho nasmije. Zaista se osjećao kao dijete i to mu nimalo nije smetalo. Zatvorio je oči i ležao tako još dugo, sve dok se ispod prozora nije začulo glasno lajanje što je obično bio znak za ustajanje.

Okrenuvši se, uspravi se u sjedećem položaju i ugleda Charlotte Lis. Djevojka je ležala odmah pokraj njega, obučena u svoju uobičajenu odjeću, kao i uvijek neuredne kose koja joj je padala na oči. Sve u svemu, izgledala je potpuno normalno. Bila je to Charlotte Lis na koju je navikao. Često ju je viđao u svojim snovima. Neki su bili dobri, u njima su se njih dvoje šetali uz more, dok su valovi hladne, slane vode ponekad dopirali do njihovih bosih nogu. U nekima su zajedno crtali. Da, ti su mu možda bili najdraži. U njima je svirala tiha muzika, a njih dvoje su oslikavali bijela platna oko sebe, ponekad se dobacivajući s ponekom šalom. Ali Charlotte Lis je isto tako bila i glavna junakinja njegovih noćnih mora. Sanjao je da stoje na krovu nebodera. Iznad njih nema ničega, samo nebo koje je tog dana izrazito sivo. Stoje i smiju se. A onda, u djeliću sekunde, Charlotte pada. Drži se za sami kraj tek jednom rukom i očajničkim glasom viče o pomoći, ali Zayn joj ne može pomoći. Pruža joj ruku, ali njihovi prsti nikako da se dotaknu. Na njezinom licu su suze, ali i okrivljavajući pogled pun mržnje i razočaranja. Ja sam kriv proleti Zaynovim mislima trenutak prije nego što ugleda Charlotte kako pada. Da, Charlotte Lis je definitivno bila ta koja je ispunjavala njegove snove. A sada je ležala pokraj njega, zatvorenih očiju, i izgledala poput usnulog anđela.

Zaynu je potrebno nekoliko minuta da napokon sve shvati. Poskoči, istovremeno si stavivši ruku na usta, u strahu da će ispustiti neki zvuk koji bi ju mogao otjerati. Povuče zavjesu i zrake jutarnjeg sunca osvjetle sobu. Priđe  krevetu i nagne se nad njom. Pomaknuvši pramen njezine kose, uvjeri se da je stvarna i da je zaista tu. Sretno, se nasmije i drhtavim prstima prođe kroz kosu. Maštao je o ovome toliko dugo.

„Zayn?“ Začuje njezin šapat te otvori oči.

„Charlotte.“ Izdahne, još uvijek se smješeći. „Tu si.“ Osjeti kako ga emocije preplavljaju te se spusti na koljena i uzme njezine ruke u svoje.

„Tu sam.“ Jedva primjetno kimne, nasmješivši se.

„Tako sam sretan.“ 

„I ja sam, Zayn.“ Odgovori, snažnije stisnuvši njegove prste. „I ja sam.“

-

Deset minuta kasnije uđu u kuhinju, držeći se za ruke. Gospođa Malik se rasmije od tog slatkg prizora te rukom pokaže na postavljen stol za tri osobe.

„Što sada, Charlotte?“ Upita ju, na stol stavljajući zdjelu s palačinkama. Charlotte razmisli, ali na kraju samo slegne ramenima i nervozno se nasmije.

„Nastavit ćemo Poutovanje.“ Odgovorio je Zayn punih usta što je ponovno izazvalo smijeh kod djevojke. Nije mislila da se još uvijek sjeća tog glupog naziva.

„Pa, to je lijepo.“ Kaže Gospođa Malik, pristojno se nasmješivši.

„Imamo jedan nedovršen posao, tamo gdje smo počeli.“ Primjeti Charlotte i Zayn kimne, dobro znajući o čemu govori.

„Slike. Trebamo završiti svoje slike.“ Kaže i pogleda ju, prisjećajući se njezine slike. Njih dvoje na njezinoj slici.

Zadnji dan u naselju Zaynove obitelji odlučili su provesti na jezeru na kojemu su bili i prošli put te su se uputili tamo čim su završili s doručkom. Ovaj put je Charlotte pristala sjesti na Zaynovu biciklu, a pri tome se čak nasmijala što je njega obradovalo više nego išta.

Vrijeme za njih nije postojalo, ali da je, proveli bi na livadici uz jezero cijeli dan. Nisu puno pričali, riječi im kao da nisu bile potrebne. Tek poneki usklik i glasan smijeh, to im je bilo dovoljno da održe sreću u sebi. Nisu ni primjetili kada se smračilo i postalo je hladnije.

„Ostanimo.“ Rekla je Charlotte vidjevši da Zayn sprema stvari u torbu.

„U redu.“ Nasmijavši se, ostavio je sve i legao na karirani pokrivač pokraj nje.

„Znaš koliko sam te tražila.“ Uzdahne djevojka, pogledavši prema nebu gdje su se počele pojavljivati prve zvijezde.

„Da?“ Upitao je on, slijedeći njezin primjer. Zvijezde su te noći zaista bile lijepe, a mjesec koji ih je osjvetljavao je bio gotovo pun.

„Žao mi je zbog tvog djeda.“

„I meni je. Nije zaslužio.“ Uzdahne. Okrene glavu i pogledi im se susretnu. Volio ju je promatrati u mraku, kada su njezine zjenice postajale široke i njezine oči su izgledale predivno. Posegne rukom za njezinom i ispreplete njihove prste zajedno. Ni sam ne zna zašto. Jednostavno se činilo ispravnim.

Nakon još nekoliko minuta tihog gledanja u oči, shvati da mu to nije dovoljno. Držanje za ruku nije dovoljno da izrazi sve emocije koje ga ispunjavaju. Pokraj njega je djevojka za koju je počeo sumnjati da je upravo ona sve što mu treba za sreću. Bio je gotovo uvjeren u to. I, dok su ga njezine velike oči promatrale s dječjom srećom, on se nagne nad njom i spoji njihove usne u poljupcu.

Njihov poljubac bio je nevin, baš poput njih samih. Nakon nekoliko trenutaka Zayn se odmakne i tiho se nasmije što u Charlotte probudi potpuno nove osjećaje.

„Je li ti ovo bio prvi?“ Upita je, gotovo šapčući, na što se ona zacrveni. „Prvi poljubac?“ Na njegovo pitanje odgovori klimanjem glave i nervoznim smješkom. Ali neugodni trenutak ne potraje dugo. Uskoro se njihove usne ponovno spoje, kao da se više nikada ne misle razdvajati. Ljubio ju je dugo, strastveno. Nadoknađivao je svaki put kada je to poželio učiniti, ali nije skupio snage, pa i puno više od toga. Držao ju je zarobljenu u njegovim rukama, bojeći se da bi mogla nestati, kao u njegovim snovima. Ali to nije bio san. Charlotte Lis nije nestala. Ostala je ležati tamo, osvjetljena svjetlom mjesečine, uživajući u njegovim poljupcima.

-

I could actually like this one. you?

Ali sad stvarno, 200 pregleda na prošlom nastavku, svi oni komentari, ostavili ste me bez riječi i zato ovo dolazi relativno brzo. Ne mogu vam riječima opisati koliko sam zahvalna. Odlučila sam ne pisati poseban komentar za svakoga jer bi tu bilo puno ponavljanja, govorim vam ovako. Hvala vam.

Što mislite? Njihov prvi poljubac :3 excited

Eh sada sam vam vjerjatno dužna objasniti autor's notes na prošlom nastavku. Ako ne želite čitati, ne morate.

Kada sam napisala da nisam trebala početi pisati ovo, nisam mislila da mi se ne sviđa ili nešto tako. Ne, dapače, na neki način jesam ponosna, mislim, doći do trideset i nekog poglavlja nije nešto što mi se događa svaki dan. Ali, da, nešto što malo tko zna o meni, ali želim podijeliti s vama ovdje je  ono što me je zapravo inspiriralo na ovo. Htjela sam to reći odmah u uvodu, ali sam prešutjela. Moja mama. Bolesna je već više od 4 godine, ima rak, tumore na različitim mjestima i bori se s tim već jako dugo. I ja sam počela pisati ovo kako bih se bolje borila s tim, kako bih emocije izbacivala ovdje. I ne žalim, ali nekada se dogodi, kao na prošlom nastavku, da pustim neku tužnu pjesmu i jednostavno se raspadnem, ne mogu više držati to u sebi. Ne znam stvarno, ponekad puknem. I hvala vam što ste tu za mene u tim trenucima, to ste mi pokazali na prošlom nastavku. Volim vas.