Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

3.

Helena

Vadim razne knjige iz kutije i slažem ih na policu iznad svog kreveta. Knjiški sam moljac, što ćeš. Volim čitati i opuštati se uz razne romane, a ponekad mi ne škodi i neka akcija. Ali koliko god voljela ljubav iz knjiga, ne vjerujem u nju u stvarnom životu. Dok polako vadim knjige i redom ih slažem na policu, Beatris nepomično sjedi na svom krevetu naslonjena s rukama na isti i maše nogama. Pokušavam ignorirati njezino buljenje. Stvarno je neugodno, ali ne želim biti bezobrazna pa je ignoriram. Mislav je već u veliko otišao. Vjerojatno je shvatio kako mi nije baš drago što je tu i da nisam imala blagog pojma da ga je moja majka pozvala. A isto tako je sigurno želio da se bolje sprijateljim s Beatris, ali eto ja samo šutim. Zasigurno joj to dosadi jer, iako je znam maksimalno sat vremena, vidim da voli brbljati sto na sat te progovori. „Čemu će ti sve te knjige?“ Upita direktno. Okrenem se prema njoj držeći jednu knjigu u rukama. Pogledam u nju, a zatim spustim pogled prema toj knjizi. Slegnem ramenima.

„Ne znam. Uz njih se općenito opuštam u slobodno vrijeme.“ Iz njezinih usta se prelomi jedan ironični smijeh. Kada je ošinem pogledom dokazujući joj da sam ozbiljna ona se odmah uspravi u sjedeći položaj i postavi svoje ruke u krilo.

„Nisam ti se mislila rugati, ali ovdje se opuštaš uz tulume, a ne uz knjige. Pa nisi više u osnovnoj.“ Smrknem se na njezinu izjavu. Ne trebam biti u osnovnoj da bih čitala. Ako mene to ispunjava onda mogu čitati kad god mi se prohtje, zar ne?

„Ja se ne opuštam na taj način, žalim slučaj.“ Možda sam bila ipak malo bahata, ali kada neko dirne u nešto što volim onda se malo rasplamsam. Iako je to oko glupih knjiga, to je ipak nešto moje.

„Oprosti.“ Tiho kaže. Kao da joj je žao što je odmah krenula u sukob sa mnom. A možda sam ipak i ja malo pretjerala.

„Ne, oprosti ti meni. Planula sam bez razloga.“ Potišteno sjednem na svoj krevet gledajući u roman u svojim rukama. Izdahnem teško.

„Samo, želja mi je napisati neki svoj roman kao što imam zalihu jednih. Ali nekako kako godine prolaze sve više sumnjam u to.“ Ne znam ni sama zašto sam sada ovo rekla. To nisam rekla ni Anet. No, ljudi imaju pravo kada kažu da se nekada najlakše povjeriti strancu, samo što Beatris meni neće zadugo biti stranac.

„Zašto to misliš?“ Iznenadi me njezino pitanje. Nekako sam više očekivala njezin podli smijeh u lice kao što sam ga maloprije dobila. Opet duboko udahnem prije nego joj odgovorim.

„Ne znam. Nekako ne vjerujem u ljubav. Kao Romeo Julija stvari.“ Nasmiješim se prelazeći prstima po knjizi. Smijem se tome kako govorim o Romeu, a nikada knjigu nisam pročitala. Ta je knjiga o velikoj ljubavi. Što će meni velika ljubav kada ne vjerujem u nju? Jedino ako pronađem onog pravog ću je pročitati. Ali nekako imam osjećaj da se to neće dogoditi.

„Ne budi patetična, Helena.“ Prekori me pogledom. Suzim oči na spomen svog imena.

„Hel. Zovi me Hel, molim te.“ Jedino me majka kori imenom. I na način na koji ga ona izgovara odmah mi se okreče želudac. Svi me oduvijek zovu Hel, moja majka je jedina iznimka i želim da tako ostane.

„Okej, Hel. Hajde ti sada prestani misliti crno. Curo, tek si došla na faks daj se malo schillaj! Ajde ti sa mnom do obližnjeg parka da te upoznam sa svojim prijateljima. Sigurno su već svi tamo.“ Ustane se te mi pruži ruku. Pogledam oko sebe. Nisam ništa raspakirala, a sutra mi je prvi dan na predavanjima. Ne želim sve ostavljati za zadnji dan. Pogledam je te joj blago odmahnem glavom.

„Žao mi je, moram još sve raspakirati i pripremiti se za sutra.“ Ona spusti ruku do svog tijela.

„Dobro, ako je to ono što želiš. Ja idem, a tebi sretno s time.“ Podrugljivo zamahne kažiprstom po kutijama, uzme svoju torbicu i zalupi vratima. Otpuhnem vrlo glasno nakon tog treska. Pa draga moja Helena dobrodošla u novi svijet. Ustanem se od kreveta stavivši knjigu na njega. Dođem do jedne kutije, te iz nje počinjem vaditi razne stvari i slagati ih tamo gdje mi prvo padne na pamet.