Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

4.

Helena

Prolazeći prstima po rubovima crne haljine razmišljam jesam li trebala pristati? Ovo nije moj đir. Tulumi. Nesigurno se okrenem prema Beatris koja sjedi na mom krevetu odmjeravajući me. Ne osjećam se udobno u ovoj haljini. Nekako mi je preuska. Sve me zateže. Napravim grimasu na što se Beatris zahihoće. Stvarno nisam trebala pristati na ovo. Tko me je tjerao? Mislim i dalje mogu ostati ovdje. Moja pidžama i Netflix me čekaju. Nije prekasno da odustanem, ali opet.. obećala sam Beatris i glupo mi je sada kada me čeka već sat vremena da se spremim.

„Odlično ti pristaje, Hel.“ Odluči napokon progovoriti. Okrenem se natrag k svom odrazu u ogledalu. Navlačim haljinu do svojih koljena, ali ona me baš i ne sluša. Začujem Beatrisin smijeh iza sebe te je ugledam u ogledalu kako mi se smiješka. „Dušo, to ne ide ispod koljena. Prestani je navlačiti bude pukla po šavovima.“ Zaigrano se nasmije. Otpuhnem te se opet okrenem gledajući je točno u oči. Pomirim se s činjenicom da prvi put u svom životu idem na neki tulum.

„Dobro pa onda možemo krenuti.“ Kažem samouvjereno odlazeći po svoje starke. Starke su moj život, ali doslovno, ne nosim ništa drugo osim njih. Te tenisice su blago za noge. Imam ih u svakakvim bojama. Za ovu crnu haljinu pronađem u koferu prekrasne crne starke koje najčešće nosim zato i jesu malo istrošene. Vidi se da su nošene.

„Kako molim?“ Začujem Beatrisin kreštav ton. Dok vežem tenisice zbunjeno je upitam što ne valja. Ona mi ne odgovori sve dok si ne obučem tenisice i ne ustanem se s kreveta. S rukama na prsima pokušava poprimiti onaj ozbiljan stav, ali baš joj ne uspijeva.

„Ne ideš valjda u tim tenisicama? I zašto se nisi našminkala? Ili napravila frizuru?“ Zbunjeno pogledam u svoje tenisice, a zatim odvratim pogled na ogledalo. Imam visok rep koji inače uvijek nosim. Baš ne volim svoju raspuštenu plavu kosu. Pogledam je te slegnem ramenima.

„Nagovorila si me na ovu haljinu, zato me nemoj ni pokušavati nagovoriti na štikle ili šminku.“ Odlučno joj zaprijetim kažiprstom na što se ona slatko nasmije.

Podigne ruke u zrak kao da se brani, a zatim progovori uz preokret očima. „Okej, okej! Nazvat ću Mislava da nas pokupi za pet minuta.“

Kimnem glavom. Za par minuta siđemo ispred studenskog doma i čekamo Mislava na parkiralištu. Za manje od minute koliko smo čekale, ispred nas se zaustavi crni BMW. Uzdahnem tiho. Kada se taj zvuk ispusti iz mojih usta odmah pogledam u Beatris nadajući se da ona to nije čula. Ne želim da taj uzdah protumači krivo. Baš onako krivo kako je i zvučao. Ona mi se zavodnički nasmije, te mi namigne potežući kvaku suvozačkog mjesta. Uđem za njom u auto. Za tren oka se nađem na zadnjem sjedištu auta.

„Moje dame.“ Mislav se sladunjavo naceri, te jednu svoju ruku stavi na naslon suvozačkog sjedala približavajući svoje usne Beatrisinim. Ona mu se osmjehne pa svoje usne pritisne uz njegove. Odvratim pogled kako ne bih buljila kako se moj bivši ljubaka s mojom cimericom, a onda se odvoji od nje i pogleda u mene.
„Jeste li spremne za tulumarenje?“ Upita nas dok mu pogled prati moje tijelo u toj užasno uskoj crnoj haljini. Beatris se veselo zadere u znak kako ne može dočekati votku, a ja se blago osmjehnem pokušavajući time prikriti svoju nervozu. Vozili smo se nekih dobrih deset minuta. Iskreno ne znam. Gledala sam kroz prozor cijelim putem, zato mi je valjda tako brzo i proletjelo. Beatris sretno krikne kada stanemo ispred ogromne kuće. Umalo sam se srušila, a što je još gore sjedila sam. Tako da možete pretpostaviti koliko je ogromna. Nesigurno kročim nogom iz auta. Gledam u tu ogromnu kuću i pokušavam doći k sebi. Osjetim blagi dodir na svojim leđima te se cimnem. Pogledam u Beatris koja mi se smješka.