Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

17.

Helena

Koliko god sam pokušavala učiti i biti fokusirana samo na knjigu ispred sebe, nisam mogla. Nisam. I priznajem to je zbog njega. On se vrtio po mojoj glavi. Nisam ga mogla izbaciti iz misli. To me je ubijalo. Znanje da se uvukao pod moju kožu i u moju glavu i kako ne želi izaći me ubijalo. To je najviše ponižavajuće, za mene osobito. Kada sam se vratila s kave u sobu Bea je isti tren izjurila van. Imala sam cijelo popodne za učenje. I to mirno popodne bez Bee. Ali evo ja cijelo popodne sjedim s knjigom ispred sebe misleći o njemu. Zašto nije mogao biti normalan dobar lik. Zašto to radi? Zamišljeno gledam u knjigu iz engleskog ispred sebe. Stresem se kada začujem naglo otvaranje vrata. Podignem pogled s knjige na Beu koja stoji ispred mene sa širokim osmijehom.

„Idemo na tulum!" Veselo uzvikne podižući ruke u zrak. Otpuhnem jednom vrlo glasno ustajući se s kreveta.

„Okej." Jednostavno kažem. Mogu odbijati do mile volje njezin prijedlog, ali znamo da će na kraju ona pobijediti i odvesti me na taj tulum. Isto tako voljela bih se malo zabaviti i zaboraviti na njega pa makar on i bio tamo. Popit ću malo i zaboraviti na njega.

„Nema ne! Čekaj što..?" Drekne, ali se odmah utiša kada shvati da me ovaj put ne mora nagovarati. „Pristala si bez natezanja?" Kimnem glavom potvrdno. „Oh, pa to je nešto novo." Nasmijem se. Istina. Nova ja. Otvaramo još jedan novi list. Ovoga puta bez Thomasa. „Hajde obuci se!" Veselo uzvikne uzimajući torbicu koju je pri ulasku bacila na krevet.

„Spremna sam!" Kažem šireći ruke. Znam da nije stil kako bi ona htjela, ali meni je sasvim okej ići u trapericama i velikom vrećastom puloveru. Odmjeri me, a zatim napravi ljigavu grimasu no na kraju i ona popusti od prve. „Okej!"
Nasmiješi se, te obje izađemo iz sobe. Pri izlasku uzmem mobitel. Stavim ga u stražnji džep hlača. Izađemo ispred na parking. Stanem očekujući Mislavov auto. No, Bea me pozove rukom do jednog Mercedesa. Upitno podignem obrvu. Ona sjedne na suvozačevo mjesto, a ja zbunjeno potegnem kvaku auta. Uđem unutra. Čim sam pogledala vozača oblio me hladan znoj. Počela sam teško disati, no pokušala sam to prikriti. Pogledao me u retrovizor namignuvši mi. Bea je nešto počela pričati, ali ja sam ih totalno isključila. Nisam htjela biti dio tog razgovora. Pogotovo nisam htjela razgovarati s tim tetoviranim pederom. Nemam ništa protiv pedera, ali on izgleda kao ubojica. I ledi mi krv u žilama. Gledala sam kroz prozor zamišljeno. Hoće li Thomas biti tamo kada stignemo? Hoće li me gledati onim svojim plavim nebeskim pogledom? Idem li ja na ovaj tulum samo radi njega jer postoji neka mala šansa da je tamo? Luka naglo zakoči, a to me strese iz razmišljanja. Bea izlazi zadovoljno mašući guzom. Otvori mi vrata kada vidi da ne izlazim. Udahnem, te kročim jednom nogom van. Ona me odmah primi za ruku kada izađem, pa se brzo sa mnom uputi prema, pretpostavljam, kuhinji. Dobro pretpostavljam. Ušli smo u kuhinju, a ona se odmah uhvatila pića. Stajala sam pored nje gledajući što mučka.

„Oh, pa vidi ti pridošlice!" Odvratim pogled od Bee na Luciju koja provokatno stoji na pragu vrata kuhinje gledajući me zadivljeno. Preokrenem očima kada je ugledam. „Kako to da si se usudila doći ovdje nakon onoga što je bilo s tobom i onim plavokosim." Počne se približavati polako dok čašu drži povišeno, onako elegantno. Samo je pratim pogledom. Dođe do mene, a onda stane između Bee i mene naslonivši se na šank.

„Uspjela si prevariti sve da te pokušao silovati, ali ja znam da si ti to željela, samo te je bilo sram priznati to kada su svi saznali." Ovom izjavom mi digne tlak. Okrenem se prema njoj, položim ruke na grudi krenuvši joj bijesno odbrusiti, ali me Bea spriječi.

„Daj pusti curu da diše! Izvoli." Ponudi mi čašu u kojoj je nešto do sada mućkala. Uzmem čašu iz njezine ruke i pogledam unutra. Pomirišem. Ima odvratan miris. Definitivno miriše na zaborav svih problema.