Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

32.

Thomas

Ljubav nije žešća od pića.

Ljubav nije bolja od strasti.

Ljubav nije zaborav.

Ljubav je sve to zajedno. Ljubav je otrovno piće za nas ženskare. Upije se u tebe i ne znaš hoće li ikada napustiti tvoje tijelo. Ljubav nije bolja od strasti jer ljubav jest strast. Ljubav nije zaborav već sve oko tebe postane zaborav. Svi oni manje bitni ljudi odlepršaju iz tvoga života. U tvome životu ostane samo ona. Ona koja je jedina i bitna. Ne možemo reći da je ljubav zaborav već da uz ljubav zaboravljamo sve ono što nas tišti. Ja sam pronašao svoju ljubav.

Moramo pričati. Park kod fakulteta, odmah.

Preokrenem očima kada pročitam dobivenu poruku. Ali me zna ženska naživcirati. Uvijek me živcirala svojom arogantnom pojavom, a sada me živcira i preko poruka čak i kada je ne vidim. Mrzim kada naređuje. Čim ona zapovijedi svi odmah hop. Odlučim otići i vidjeti što želi. Živo me zanima što je sada smislila. Istina da je znam od djetinjstva i svijet stvarno je mali čim sam opet završio u njezinom društvu, ali s vremenom postala je arogantnija i ne podnošljivija. Kada sam došao u park brzo sam se uputio prema njihovoj klupici kako bih što prije riješio to što ona želi da riješimo.

„Koji je sad vrag.. Bea.." Dođem do nje živčano, ali zamucam kada ugledam Mislava. „Što ti radiš ovdje?“ Zbunjeno uperim prstom u Mislava.

Ne znam zašto, ali udaljio sam se od Mislava. Osjećam se kao da sam izgubio brata, a nekim dijelom i jesam. Možda sam ja kriv jer smo se razdvojili. Možda sam previše vremena provodio s Helenom, ali onda sam shvatio. Nisam ja kriv. Nas dvojica smo se razdvojili prije puno godina. Razdvojili smo se kada se odselio, a odselio se devet godina poslije Beatris. Nedostaje mi moj brat za nevolje.

„Thomase, slušaj nas.“ Beatris stane ispred mene ispreplećući prste.

„Okej, slušam.“ Prekrižim ruke na prsima gledajući u nju i čekajući to nešto što moram čuti.

„Moraš se prestati viđati s Helenom.“ Suzim oči zbunjeno. Tako direktno je to rekla. Bez ikakvih emocija ili objašnjenja. Pogledam u Mislava iza nje koji se nije ni udostojao pogledati me u oči. Vratim pogled na nju.

„I zato si me zvala? Da mi to narediš?“ Upitam. Gledam je i čekam. Čekam njezin potvrdan odgovor ili neko objašnjenje. Ali ne dobijem ništa. Apsolutno ništa. „Odlazim. I znaš što? Zajebi to svoje nagovaranje i naređivanje jer ja ti to ne pušim.“ Okrenem se krenuvši što dalje odavde. Ne želim slušati ništa što je protiv Helene.

„Odeš li sada, obećavam ti kako će Helena propatiti još više nego što već je.“ Zaledim se na mjestu. Oči mi se automatski rašire, a srce počinje slabije kucati. Pluća više ne primaju kisik i osjećam se jebeno grozno. Osjećam se kao da je netko iz mene isisao život. Okrenuo sam se prema Beatris kako bih se suočio s njom oči u oči.

„Ti si stajala iza svega toga?“ Protisnem kroz zube. Ona ponosno kimne glavom. Gadi mi se. Gadi mi se takva osoba koja se raduje tuđoj nesreći, koja priređuje nekome nevolje i traume. „Ti si isplanirala njezino silovanje? Ti si je nadrogirala?“ Ne znam zašto su se suze počele nadzirati u mojim očima. Vjerojatno su to suze bijesnice. Jer sam kipio od bijesa trenutno. Htio sam je ošamariti, htio sam vikati na nju. Htio sam sve to, ali sam se suzdržao jer je ona naposljetku žena.

„Sve to sam bila ja, da.“ Približi mi se još više unoseći mi se u facu.

„Bea..“ Mislav je upozori blagim tonom glasa, ali ona ne staje. I dalje mi govori te gnjusne stvari znajući da ću puknuti.