Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

24.

Helena

Izgubila sam dvije najvažnije osobe koje sam ikada imala u životu. Nisam dobro promislila. Moji postupci su ih otjerali od mene. Osjećam se grozno. Moja majka je samo tako odustala od mene. Anet se brzo pomirila s činjenicom da više nismo prijateljice. Pokušala sam se iskupiti, no nisam uspjela. Osjećam se kao izdajica. Majka je otišla još prije pola sata. Grlim šalicu čaja dok očajno gledam u jednu točku i ne mrdam. Nisam bila spremna na gubitak njih dvije. Nikada, zapravo, nisam ni pomislila da ću ih izgubiti. To mi je izgledalo nemogućim. No nemoguće, očito, postaje moguće. Nakon onog razgovora s majkom o tome kako me Thomas ne voli, kako me nitko ne voli.. to jednostavno nisam mogla izbaciti iz glave te sam poslala Thomasu poruku moleći ga da se nađemo u kafiću "Coyote bar".  Mjesto do mene se udubi time mi dajući do znanja da je netko sjeo pored mene. Automatski skrenem pogled pored sebe i ugledam njega. Njegove zabrinute plave oči. Spustim šalicu čaja na stol.

„Što je bilo, plavušice?“ Moje suze nisu nestale. Plakala sam još dugo nakon što je moja majka otišla. Njezine riječi su me pogodile. Ne jer je to moguća istina već jer je to od svih osoba baš ona rekla. Znači li to da me ni ona ne voli? „Hej, hej, što je bilo?“ Suočim se s njegovim nebeskim očima. Glasno šmrknem želeći udahnuti zrak. Ne znam je li me više žalio pogledom ili su to bile iskre tuge u njegovim očima jer je mene vidio u takvom stanju. Položio je dlan na moje uplakani užareni obraz. Naslonim glavu na njegov dlan zaklapajući oči.

„Samo me nemoj ostaviti.“ Tiho sam šapnula. Nejasnoća se mogla osjetiti u zraku. Znam to jer ni ja samu sebe nisam razumjela. Zašto mi je najbitnije da on ne ode? Nikada? Ne znam ni sama zašto, ali znam da tako mora biti. Neću preživjeti bez njega ovdje. Sve se raspada. I ne znam je li to baš radi njega. Vjerojatno je. Ali sada kada sam izgubila sve voljene, zašto bih morala izgubiti i njega? No.. opet, nostalgija me neumorno hvatala. A s njom i paranoja.

„Nikada te neću ostaviti, plavušice. Ali moraš mi reći što je bilo.“ Kimnula sam glavom par puta za redom. Odvojila sam se od njegovog dlana i njegovog mekanog dodira. Smirila sam se malo udahnuvši dva tri puta kisik u svoja pluća.

„Moja majka nas je obišla u Mislavovoj kući. Uhvatila nas je u krevetu i poludjela je. Nela ju je pozvala..“ Zastanem kako bih uhvatila njegov izbezumljeni pogled koji je ubrzo prerastao u gnjev i bijes.

„Tako mi svega, zadavit ću tu malu riđokosu..“ Zgrabim ga za ruke. Pogledam ga duboko u oči pokazujući mu koliko sam ozbiljna.

„Nećeš joj ništa reći niti napraviti, okej!? Bilo pa prošlo.“

„Helena, to nije nešto sitno..“ Povisi ton glasa na mene na što ja još više pošizim. Ošinem ga pogledom i zaustavim ga u namjeri da cijelom kafiću priopći što se dogodilo.

„Nije me to povrijedilo, Thomase.“ Vratim pogled ispred sebe. Kako da ga to pitam? To se ne pita. To se čuje. To bi mi trebao reći kada dođe vrijeme. Kada počne to osjećati. Osjećam se izdano. Nekako sve više mislim kako ljubav ne postoji.

„Majka mi je rekla kako me nitko ikada ne bi mogao voljeti. Voliš li..“ Prekine me zvuk mobitela. Odvratim pogled od njega na mobitel. Ekran je bliještio ukazujući mi da sam dobila poruku. Primim mobitel u ruke kako bih vidjela poruku. Kada sam je otvorila Beino ime je zasvijetlilo.

Hej, ja sam za par minuta u kafiću "Coyote bar" pa ako bi ti i Thomas mogli doći. Voljela bih popričati s vama.

Ne znajući što odgovoriti pogledam zbunjeno u Thomasa. Njegov izraz lica je bio nedefiniran. Nisam znala o čemu sad razmišlja. A još manje sam znala što da mu sada kažem. Nisam bila uopće sigurna u to trebam li dovršiti ovu temu ili je odmah sada zatvoriti. Zinem u namjeri da mu nešto kažem, ali piskavi glas me u tome spriječi.

„Helena!“ Thomas i ja, na zvuk moga imena, okrenemo glavu prema vratima kafića. Susretnem se s Beinim smeđim krupnim očima. Mogu reći da sam se na tren nasmijala. Ali moj osmijeh nije potrajao dugo. Splasnuo je onoga trena kada sam pored Bee ugledala njega. Njegovo tetovirano tijelo. Njegovu crnu odjeću. Utjerivao mi je strah u kosti. Srce mi je poskočilo par puta kada su se približili našem stolu.

„Što ćete vi ovdje? Nitko vas nije zvao. Pogotovo tebe.“ Thomas im bijesno odbrusi. Iako je Luku cijelo vrijeme prijeteće gledao. Pronađem njegovu ruku ispod stola, te ga snažno stisnem za dlan. Pogledao me čim sam stisak pojačala. Dala sam mu onaj pogled "Ponašaj se pristojno u javnosti smo.". Lukino lice je i dalje bilo pulsirajuće. Plava masnica mu se nadzirala ispod oka, a usnica mu je i dalje bila rasječena. Ispreplećem Thomasove i svoje prste. To mi je nekako davalo snagu u ovom trenutku.

„Došli smo u miru. Želimo popričati.“ Bea se smjesti u udobnost separea nasuprot mene. „Ono što je Luka napravio je bilo gnjusno i stvarno mi je žao što ti se to dogodilo, Helena.“ Zažmirim na sekundu pokušavajući otjerati suze.

„Prijeđi na stvar.“ Thomas zareži. Bea ga pogleda, te se pribere kako bi nastavila.

„Nadali smo se da ćeš tu noć moći zaboraviti i da nećeš prijaviti Luku.“ Gledala me tim krupnim očima čekajući moje riječi koje bi je oslobodile. Ne znam zašto bi njoj to išta značilo. Mislim.. možda čak i razumijem. Luka je njezin dugotrajni prijatelj i želi ga spasiti. Ali opet, to ne bi trebalo biti tako. Kada osoba pogriješi treba se iskupiti za svoje greške. Pa čak iako je to tvoj prijatelj ne možeš ga uvijek braniti. Jer će onda on znati da ćeš ga ti uvijek spašavati kada se uvali u nevolju. A ponekad se ne možeš izvući. Možeš samo potonuti s njime.

„Nema šanse. Helena će ga tužiti..“ Stisnem Thomasovu ruku ispod stola kako bi zašutio.

„Ne brinite, neću ga tužiti.“ Odgovorim smireno gledajući samo u Beu jer iako ga neću tužiti i dalje ga ne mogu pogledati u oči.

„Molim? Kako to misliš nećeš ga tužiti?“ Pogledam u Thomasa.

„Tako kako sam rekla. Neću.“ Odjednom više ne osjetim njegov mekani dodir. Izmaknuo je ruku iz moje. Neki hladan znoj me oblio čim njegove potpore više nije bilo.

„Jesi li normalna, Helena? Pa on te silovao!“ Govorio je to tiho jer nije htio da to itko drugi čuje, ali ipak je htio da ja to dobro čujem. Zato je to meni govorio glasno. Glasno i jasno. No ja ga nisam slušala. Odlučila sam svoje. Neću ga tužiti.

„I ti si bio u njoj odmah poslije mene. Računa li se to isto?“ Luka progovori gledajući u Thomasa zabavljeno. Ovo sve je njemu zabava i to me nimalo ne čudi. Do prije pet minuta sjedio je tu u tišini pognute glave. No ova rasprava između Thomasa i mene ga je potaknula da progovori.

„Luka!“ Bea povisi ton glasa. Ne znam kako je znao što smo Thomas i ja radili i iskreno nemam snage za još jednu raspravu. Mislim kako je i Thomas shvatio da mi je ovo previše, te nije nastavio s daljnjom svađom koju je Luka pokrenuo.

„Dobili ste ono što ste tražili. Slobodni ste.“

„Ali još nismo naručili."“ Bea se suprotstavi.

„Ne zanima me, Beatris.“ Bea skrene pogled na mene misleći kako ću ja urazumiti Thomasa da ostanu, ali nisam ih ni ja htjela više tu. 

„Okej, idemo Luka.“ Ustali su se napustivši nas. Znala sam kako je Thomas ovo jedva čekao tako da me može ispitati i razotkriti što mi je.

„Hel, zašto ga nećeš tužiti?“ Glas mu je bio nježan i umiljati. Sa suzama u očima sam ga pogledala.

„Jer se ne želim natezati po sudovima, Thomase! Ne želim da itko sazna što mi se dogodilo. Pogotovo moja mama. Thomase, ja nisam toliko jaka da izdržim sud i da stalno mislim o tome. Želim nastaviti dalje, a ne mogu to ako me ne pustiš da zaboravim taj čin.“ Čekam njegov odgovor. Njegovu milost. Znam da me on želi zadovoljiti. Da želi pravdu. Ali sve što ja želim jest zaborav. Zaborav na Luku. Zaborav na tu noć. Tražim li previše? „Želim započeti novo poglavlje. Ne otežavaj nam ono što nam je već dovoljno otežano.“ On kimne glavom.

„Okej.“ Raširi ruke primajući me u snažan zagrljaj. Naslonim glavu na njegova prsa i dopustim da mi suza kapne na obraz. Samo želim sve zaboraviti. A kada zaboravim onda ću znati da sam pobijedila monstruma. Jer mu nisam dala da me uništi dokraja. No ne mogu se sama oporaviti. Treba mi on i njegove nebesko plave oči. Ali pitanje je hoće li on uz mene biti zauvijek ili je on samo prolazna faza?