Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

42.

Helena

Vratili smo se u Split. Na samom ulasku u stan postavim mu pitanje koje sam cijelim putem prešućivala. „Što se dogodilo?"

Bojala sam ga se to pitati. Bio je vidno ljut. Ne samo na mene već na bilo što što se tamo dogodilo. Željela sam znati što ga je naljutilo osim, naravno, mene. Razmišljala sam cijelim putem, a i cijeli dan o onome što mi je rekao. Ispala sam bahata i sebična. Napravio je grešku, da. Ali zar nismo svi barem jednom pogriješili?

„Nije bitno." Odgovorio je hladno. Naravno da će me probati isključiti iz ovoga. Teško udahnem. Zeznula sam sve. Isključila sam ga i sada će on isključiti mene.

„Gledaj, razmišljala sam o onome što si rekao. Bio si u pravu. Bila sam sebična. Povrijedio si me i ljutila sam se, mrzila sam te zbog toga. A nisam cijenila ni malo kada si me spasio od moje majke, kada si me prihvatio u ovaj stan, kada si kuhao, prao, spavao na kauču. Sve si to radio zbog mene, a ja sam te isključivala i glumila hladnokrvnu glupaču. Ne želim da me sada isključiš iako sam to zaslužila."

Izgovorim sve u jednom dahu kako me ne bi suze spriječile. Stajao je na drugom kraju boravka od mene. Nijemo smo se gledali. Pogriješila sam kao i uvijek. Suze su se nakupile u mojim očima. Primila sam rub svoje majice podignuvši je do grudiju. Trepnula sam oslobađajući suze da kliznu niz moje obraze.

„Ja sam majka, ali ti si otac i zaslužuješ biti dio njegova života." Gledao me ne treptajući. Držala sam majicu na grudima čekajući njega. Napravio je korak prema meni. Zaklopila sam oči. Osjetila sam kako je stao ispred mene. Nježno je vrhovima prstiju dotaknuo moj trbuh. Trnci su prošli mojim tijelom od njegovih hladnih jagodica. Postavio je cijeli dlan na moj trbuh. Dlan mu je u odnosu na jagodice bio topao. Ubrzo je stavio i drugi dlan na moj trbuh. Kada sam otvorila oči ugledala sam ga na podu kako kleči i ljubi moj trbuščić. Prođem rukama kroz njegovu crnu, gustu kosu. Ustane se uhvativši me i za struk i prigrlivši me k sebi. Spoji svoje čelo s mojim.

„Moji žele natrag u Ameriku." Progovori. Neću lagati srce mi se stisnulo.

„Oh." Izustim. Ne želim da ode, ali to je njegova obitelj. Ne mogu ga držati podalje od njih.

„Ne brini. Ovaj put ne idem nigdje." Šapne mi na uho. Odvojim čelo od njegovog kako bih ga pogledala u oči.

„Ne. Ne želim da zbog mene napustiš svoju obitelj." Proturječim mu. Kutak njegove usnice se pretvori u maleni smiješak.

„Budalice, ti i ovo ste moja obitelj." Ruke prebaci na moj trbuh ukazujući mi da mu je stalo. I do mene i do ovog djeteta. Otisne maleni poljubac u moje čelo. Primim ga za obraz približavajući njegove usne svojima. Nakon dugog vremena napokon osjetim njegove usne na svojima. Lagano me poljubi možda čak i prvi put bez da mi svoj jezik gurne u potrazi za mojim. Odvojim se od njega široko se smiješeći. „Drago mi je da si se vratila." Zadovoljno prozbori.

„I meni." Oslonim čelo na njegova prsa dok ga rukama držim za struk. Grlio me snažno ne puštajući me. Uvijek je bio tu, a ja sam ga prekrižila. Trebala sam sagledati obje strane. Pogriješila sam baš kao što je i on. Imam sreće što je on takva osoba koja me neće mučiti i proklinjati jer sam to napravila, makar bih ga razumjela da je to napravio. Nakon dugog vremena napokon smo imali zajedničku večer. Ležali smo na kauču, zagrljeni, gledajući neki film na televizoru. Obgrlio me svojim nogama i rukama grleći me kao nikada dosad. Naslonila sam se na njegova prsa držeći ga za ruke koje su bile oko mojeg trbuha.

„Nedostajala si mi kao nikada. Sada kada te ponovno imam bit će mi teško zasititi te se." Zaroni nos u moj vrat škakljajući me. Nasmijem se iskreno, uživajući.

„Hej, ne želim da me se ikada zasitiš!" Viknem uvrijeđena njegovim komentarom.

„Oh, ne brini, neću." Provocirajuće odgovori. Olakšavajuće odahnem. Nastane minuta šutnje.

„Što misliš je li muško ili žensko?" Prekinem tišinu. Pogledam u svoj trbuh na kojem su bile položene naše ruke.

„Što ovo tu?" Namjerno kaže provocirajući me. Aludira na bebu. Preokrenem očima.

„Jok, ona biljka kod prozora." Odvratim mu istom dozom sarkazma.

„Žensko. Bit će moja malena princeza." Nasmijem se. Okrenem glavu kako bih ga pogledala. Smiješio se zadovoljno. „Volim te." Rekao je nagnuvši glavu prema meni poljubivši me u usne.

„Ja tebe još više." Nakosim glavu.

„A ja tebe najviše." Isplazi mi jezik kao dokaz da pobjeđuje. Poljubi me još jednom spajajući naše usne u jedno. Koliko god nesuglasica mi imali uvijek ćemo naći način da dođemo jedan do drugog. Uvijek ćemo imati isti put i dijeliti istu ljubav.