Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

35.

Beatris

Oduvijek sam lojalna. Najvažnije osobe koje su u mojem životu mogu biti najsigurnije sa mnom jer ću im uvijek čuvati leđa. Kada volim onda istinski volim i ne puštam. Pošto sam se cijelog života oslanjala samo na majku i nisam imala nikoga osim nje, mojem životu je doprinosila Chiara. Voljela sam je kao rođenu sestru. Selidba iz našeg rodnog mjesta, od nje teško mi je pala. Ali i dalje mi je bila apsolutno sve. Sestra za poželjeti, najbolja prijateljica, moja bolja polovica. Ubila bih za nju. Nekada se pitam je li moja lojalnost pretjerana? Bi li ona učinila isto za mene? I sada se to pitam dok gledam u laptop, u njegov ekran kako svijetli. Njezina slika mi bliješti na ekranu, a zvono u pozadini sve duže zvoni. Polagano me počinje hvatati nostalgija i ne znam što mi je činiti. Hoće li se javiti? Nismo se čule četiri mjeseca, otkad je počela nova studenska godina. Nostalgija nestane kada ugledam njezino lijepo lice koje je zamijenilo onu njezinu staru sliku.

„Hej, curo!“ Radosno uzvikne. Dugo nisam čula taj naš pozdrav. Voljela bih kada bi opet živjele na istom kontinentu, istoj državi, istom gradu, k vragu bilo gdje samo da je pored mene.

„Hej.“ Tiho progovorim. Suze su same navirale u očima, a nisam ih željela pustiti. Pitala bi me zašto plačem, a kako da joj kažem da i dalje nisam preboljela činjenicu što smo udaljene toliko kilometara, da i dalje tugujem jer se nismo vidjele godinama.

„Što je bilo? Zašto si tako pokisla?“ Duboko udahnem, te onu malenu suzu, koja je htjela kročiti van iz moga oka, pobrišem.

„Ništa, samo..“ Započnem rečenicu koju nisam znala završiti.

„Samo što?“ Radoznalo me upita.

„Sretna sam što sam napokon uspjela.“ Zadovoljno progovorim. Uspjela sam rastaviti Thomasa i Helenu. Uspjela sam vratiti Chiari ono što joj pripada. Zaštitila sam ju i to je najvažnije. Bitno je da je ona sretna.

„Što si uspjela?“ Drhtavo me upita podižući jednu obrvu upitno.

„Razdvojila sam Thomasa od one moje plave cimerice. Napokon će se vratiti u Ameriku i moći ćete biti sretni. Ti, on i vaše malo čudo.“ Nastala je tišina. Gledala me je blijedo čak sam pomislila da se slika zamrznula. Sjedila sam u svojoj studenskoj sobi potpuno sama čekajući njezin odgovor.

„Malo čudo?“ Zbunjenost joj se mogla očitati na licu. Sada sam ja bila ta koja je gledala u nju šutke. „Što si napravila, Bea?“

„Thomas se zaljubio i ja sam ga natjerala da se odljubi. Povrijedio te i sada je platio cijenu.“ Uozbiljeno se suprotstavim. Znam kako je bila rastresena otkad je otišao. Ne može to skrivati od mene. Duboko je udahnula i izdahnula prije negoli je progovorila.

„Ajme, Bea mislila sam da smo prerasle to. Prije četiri mjeseca sam ti rekla kako mi je Thomas uljepšao mladost, ali da moram nastaviti dalje što i jesam. Beatris, pa pobogu ako sam ja nastavila dalje, ako je on nastavio dalje, zašto ne možeš i ti?“ Bila sam zapanjena njezinom izjavom. Nisam mogla vjerovati svojim ušima. „Jesi li sigurna da je tu riječ o meni i njemu, a ne o tebi i njemu.“ Zašutim. Posramljeno spustim pogled.

„Pobogu, Beatris, spavala si s njim. Dogovorili ste se da nema osjećaja. Zašto te to toliko povrijedilo onda? Znaš što? Dok ne ispraviš sva sranja koja si napravila među njima, ne obraćaj mi se!“ Nakon njezinih izgovorenih riječi sve što se čulo bilo je uzastopno bipanje. Bacila sam se na krevet gušeći se u suzama. Je li moguće da Chiara ima pravo? Zar sam tako jako zabrljala? Chiara mi je cijelo ovo vrijeme bila izgovor za sranja koja sam radila. Thomas i ja smo se spetljali prije par mjeseci. Dogovor je bio bez osjećaja, samo seks. Ali ja sam uhvatila neke osjećaje. I činjenica da mu je Helena bila draža od mene me ubila. U sljedećem trenutku sam se već našla kako trčim prema Thomasu. Izašla sam iz studenskog doma pogledavši lijevo-desno ni sama ne znajući zašto. Nisam znala bi li radije trčala ili išla na autobus. Brzo izvadim mobitel. Pozvala sam taksi. U sljedećih par minuta taksi se našao ispred mene. Nestrpljivo tapkam nogom. Ne mogu vjerovati da sam toliko zabrljala. Mislila sam da radim samo dobro. Na kraju se ispostavilo da radim samo loše. Ako ne uspijem vratiti sve u normalnu živu ću se pojesti. Taksi stane pred Mislavovom kućom. Izjurim iz auta ostavljajući mu novac na zadnjem sjedištu. Ulazim u kuću. Nitko me ne dočeka na ulazu pa potrčim uz stepenice. Nađem se pred Thomasovom sobom. Pokucam na vrata. Udaljim se korak. Otvara mi vrata, a kada ugleda mene pogled mu smrači.

„Oh, opet ti. Što nije ti bilo dovoljno ono od prije neki dan?“ Napusti prag vrata vračajući se u svoju sobu. Uđem za njim.

„Pogriješila sam.“ Ustuknem na mjestu. Bila sam prestravljena. Srce samo što mi nije iskočilo iz grudiju.

„Napravio sam što si htjela. Prekinuo sam s njom i vraćam se u Ameriku.“

„Ne!“ Viknem. Njegov pogled je bio na meni. Odmjeravao me je zbunjujuće.

„Ne slušaš me! Pogriješila sam! Nisam to trebala napraviti. Ništa što sam napravila Heleni nisam trebala napraviti! Chiara nikada nije bila trudna! Lagala sam! Žao mi je!“ Skupim hrabrosti pogledati ga u oči. Kada sam podignula pogled prema njegovom ugledala sam čisto razočaranje koje je prekrivao bijesom. Bijesom prema meni. Znam, uništila sam sve. Sve što sam mogla sam uništila.

„Molim!?“ Tiho prošapće. Bio je iznerviran i iznenađen. Htio je vikati, ali glas ga je napustio. Posramljeno sam buljila u pod nemajući snage pogledati ga.

„Ja sam prekinuo s njom radi tvog glupog hira da ćeš joj nauditi! Rekla si mi kako Chiara ima moje dijete! Sve je to bila laž? K vragu, zašto bi lagala takvo što!?“ Izvikao se. Čitao mi je bukvicu, a zapravo mi je postavljao pitanja. Pitanja na koja ja nisam imala odgovor. U biti jesam. Ali odgovor mi je bio istrošen i glup. „Što si još napravila, Beatris!? Hajde, reci mi! Bolje da mi kažeš sada, nego da saznam kasnije jer, vjeruj mi, onda će biti puno gore!“ Napravila sam još puno toga lošeg osim silovanja, drogiranja, laži.. Ali ona najlošija ideja je ideja s kondomom. Iskreno se nadam da nije upalila.

„Ja sam.. ja sam..“ Nisam imala hrabrosti reći to. Jednostavno sam znala da ako mu to kažem puknut će. Eksplodirat će.

„Ti si što, Beatris!?“ Duboko sam izdahnula.

„Natjerala Luciju i Mislava da vam prerežu kondome.“ Ispod oka ga pogledam, a on začuđeno napravi korak unazad. Rukama je prošao kroz kosu.

„Ti si luda! Ti si za psihijatriju!“ Zaobiđe me krenuvši prema izlazu iz sobe na što se ja brzo okrenem.

„Kamo ćeš?“ Upitam ga.

„Heleni reći kakvu cimericu ima.“ Hitro mi odgovori.

„Odselila se.“ Zaustavio se na vratima. Stajali smo tako kratko, a onda se okrenuo prema meni uputivši mi ljutiti pogled. „U Split kod mame.“

Nakon toga samo je izjurio. Prokleto sam znala kako sam gadno pogriješila i tek sada sam uvidjela kako mi treba psihička pomoć. Ja sam loša osoba. Nema gore od mene. Tek sada počinje moje kajanje.