Love actually » h.s.

Chapter 5.

Ellie's P.O.V.

 

..nekoliko dana poslije večere..

Danas me Matt uspio nagovoriti da odem sa njime u kupnju, k vragu i meni treba odjeće za ovo kišno vrijeme. Pa zašto ne iskoristiti ako ti brat to sve financira, kojemu su roditelji dali novac. Iako većinu toga ne nosim, niti ću ikada nositi. 

"Daj, Matt uzmi prokletu vrećicu." Kroz zube kažem, "Samo na minutu," Puhne i uzme vrećicu iz moje desne ruke. Uzmem mobitel iz torbice, otključavajući da pročitam poruku.

[Mama, new message]

Od Mama [time 1.23pm]: "Tata i ja dolazimo kasno kući, budite dobri."

Osmijeh se pojavi na licu, tipkajući joj nazad poruku. "Rekla si minutu." Upozori me Matt, a ja mu dadnem znak prstom da sačeka sekundu.

Za mama [time 1.24pm]: "Dobro, vidimo se kod kuće."

Pošaljem poruku, i spremim mobitel u torbicu. "Mama i tata se kasno vraćaju." Reknem mu što je pisalo u poruci, i uzmem vrećicu iz njegove ruke.

"Kada su oni kod kuće, uopće?" Preokrene očima, a ja slegnem ramenima. Odlučujući ne komentirati njegovu rečenicu, jer vidim da je loše volje.

Otvorim usta kako bih ga pitala za Lily, njegovu curu, no prekine me duboki glas, britanskog akcenta iza mene.

"Matt?" Okrenem se prema izvoru glasa, i ugledam Harrya. Crne uske hlače, crna dukserica kojoj je kapuljača prebačena preko glave, i sunčane naočale na očima. 

Iza njegovog ramena proviri plava glava, i na licu joj se ucrta ogromni osmijeh. "Ellie!" Uzvikne, što je natjeralo par prolaznika da se okrenu i gledaju zbunjenim pogledima. No to nije zaustavilo Gemmu da malo gurne Harrya i zagrli me, čvrsto omotavajući ruke oko mene.

"Gemma," Kažem, i zagrlim je.  "Shvatila sam da sam ti nedostajala ali ne trebaš me ugušiti." Kroz smijeh sam rekla, pokušavajući doći do zraka nakon što me je Gemma pustila iz zagrljaja. Ženska ima stvarno jak stisak.

"Oprosti. Malo sam se zanijela." Rekla je uz jako dobro odglumljen 'nevini' osmijeh. Na što sam odmahnula rukom, i nasmiješim se prema njoj.

"Hej," susretnem se sa kristalno zelenim očima, uzvratim mu pozdravi kada se njegove ruke omotaju oko mojih ramena i povuku me u topao zagrljaj. Uzvratim mu zagrljaj omotavajući svoje ruke oko njegovog struka.

"Sada kada smo se sreli, mogli bismo nas četvero na kavu u Starbucks?" Gemma predloži kada se Harry i ja odvojim iz zagrljaja. 

"Vidiš Gemma, ovo ti je prva pametna izjava danas." Rekao je Harry uz onaj njegov neodoljivi smiješak. Na to je Gemma preokrenula očima, i lagano ga okrzne šakom od rame. "Uostalom umorio sam se od dvosatnog hodanja po dućanima noseći tvoje vrećice!" Sada on preokrene očima.

"Harry u potpunosti se slažem sa tobom. Ne pada mi napamet da više sa ikojom curom idem u kupnju garderobe." Ja ne mogu vjerovati što on govor, uostalom on me je pozvao ovdje. Kako je moj brat dvolična osoba.

Više ih nisam mogla slušati, ponašaju se kao nekakve curice koje samo prigovaraju i tužakaju se. Pa sam zamolila Gemmu da nas dvije idemo ispred njih, na što sam čula da nešto prigovaraju.

"Imam ideju," počela je, "Vidjela sam plakat na kojem piše da se kinu prikazuje Spectre, redatelj je Sam Mendes." Kaže uzbuđeno, i pokaže na plakat nekoliko metara od nas. "Osim ako ne voliš Bondove filmove."

"Mm, tko ne voli Jamesa Bonda?" upitam ju sa osmijehom na licu, gledala sam sve nastavke osim ovog najnovijeg. "Nisam uspjela vidjeti, kada je?" Upitam ju, jer imam problema sa vidom na daljinu. Kratkovidna sam, i još k tome zaboravila sam staviti leće. 

"Za tjedan dana," okrene glavu prema meni, i podigne obrve u znak da želi znati idem li sa njom ili ne. "Onda idem u kino za tjedan dana." Kažem nasmiješeno. 

Napokon sam našla dosta sličnu osobu meni. Imamo isti stil glazbe, imamo isti stil i u modi, čak imamo i napornu braću. Samo što je njezin mlađi, a moj stariji. Pričala mi je kako je Harry mali gnjavator, iako nije mali.

"Gdje ćemo sjesti?" Pitala je Gemma kada smo ušli u  Starbucks. Napokon smo stigli, ipak je umijeće u 10 minuta stići sa jednog kraja centra na drugi. 

"Idemo sjesti negdje gdje se baš i ne vidimo, zbog fanova. Ne želim vas dovesti u neugodnu situaciju."  Rekao je Harry i zahvalna sam mu na tome, ipak smo došli u Starbucks da se odmorimo.

"Vi nađite mjesto, a Ellie i ja ćemo naručiti. Samo recite što želite." Kaže Gemma, i ja dadnem svoje vrećice Mattu, nakon što sam mu dala pogled da mu je bolje da ih uzme.

"Espresso." Harry i Matt su rekli u isti glas. Za Matta sam znala da će to naručiti, pošto uvijek to naručuje. Samo se pogledaju i nasmiju, te okrenu na petama ostavljajući nas da naručimo.

Dobro, a gdje ono dečki časte cure? Mislim stvarno. Gdje ovaj svijet ide. Sa Gemmom sam krenula po narudžbu. Pošto subotom većina ljudi ide u kupovinu, zatekle smo gužvu i red, i to jako dugačak. Ali mi smo imale nevjerojatne sreće što se jedna blagajna tek otvorila kada smo stigle pa smo se progurale i došle brzo na red.

"Dobar dan. Ja sam Elena, kako vam mogu pomoći?" Iza pulta je stajala visoka cura, možda ima nekih 25 godina, crvene kose, ima krasan osmijeh. 

"Dobar dan. Može jedan Double Chocolaty Chip Crème Frappuccino, jedan Strawberries & Crème Frappuccino, dva Espressa." Kaže Gemma, a ja ju dopunim sa onim što ja želim. Dok je to sve Elena tipkala u blagajnu.

"Dobro. Samo pričekajte nekoliko minuta." Elena je ljubazno rekla, što je čudno, sigurno je imala puno narudžbi i ona je još uvijek nasmijana. Ja bih prva izgubila živce. Tko zna kakvih sve ima ljudi.

"Els, daj pogledaj ona dva lika. Baš su sexy. Zar ne?" Pokaže mi očima na dva dečka, koja se stajala nedaleko od nas. I nečemu se smijali. Te sam iskoristila njihovu nepažnju da ih bolje proučim.  

"Uh, prave bombe." Odmjerila sam ih, i stvarno su bili zgodni. Jedan je bio plavokosi sa plavim očima, a drugi je bio smeđokosi sa sivim očima. Bili su tu negdje sa visinom, i iste građe. 

"Da li oni to nas mjerkaju?" Odjednom je ispalila Gemma, dok su joj se jamice ucrtale u obrazima. I stvarno, samo što sada uz mjerkane su nam i namignuli. 

"Cure izvolite vašu narudžbu. I dođite nam opet." Elena nas je prekinula u gledanju one divote. I dala četiri čaše, ja sam nosila Gemminu i moju narudžbu, a ona njihova dva  espressa.

"Hvala." Rekle smo Gemma i ja u isto vrijeme.

"A sada treba naći dečke." Rekla sam gledajući uokolo po prostoriji, ali im nije bilo ni traga. A onda sam se dosjetila. "Dobro, mogu Mattu poslati poruku i pitati ga gdje su." Kažem, premještajući čaše iz jedne ruke u drugu. Spreman izvaditi mobitel.

"Ne treba, našla sam ih. Harry je stvarno mislio ono kada je rekao de će sjesti nekamo gdje nema ljudi i gdje se baš i ne vidi." Kaže kolutajući očima, i pokaže mi glavom gdje su sjedili. Smješkajući se nekim curama.